Uvod
Stijenska masa predstavlja izuzetno složenu geotehničku sredinu jer uključuje značajke intaktnog stijenskog materijala, diskontinuitete strukturnih elemenata i njihovo zajedničko djelovanje u obliku mase. Prilikom izgradnje podzemnih prostorija, poput rudničkih prostorija, komora i tunela, ponašanje stijenske mase očituje se kroz razvoj deformacija, pojavu različitih oblika nestabilnosti te mehanizme loma (Hoek et al., 1995.; Hoek and Brown, 1997.; Kaiser et al., 2000.; Jing and Hudson, 2002.; Martin et al., 2003.; Diederichs, 2007.). U općem smislu, ponašanje stijenske mase može se opisivati kao kontinuirana, diskontinuirana ili kvazikontinuirana geotehnička sredina. Međutim, u slučaju čvrstih debelouslojenih stijena (slika 1) često se javlja složeno ponašanje koje nije moguće u potpunosti opisati klasičnim pristupima mehanike kontinuuma ili diskontinuuma (Zhu and Zhao, 2004.). Stoga je potrebno sustavno istraživanje koje povezuje laboratorijska ispitivanja, terenska mjerenja te analitičke i numeričke metode (Hoek et al., 1995.; Hoek and Brown, 1997.; Wiles, 2006.). Dosadašnja istraživanja uglavnom su bila usmjerena na diskontinuirane stijenske mase kod kojih su dimenzije podzemnih prostorija znatno veće od razmaka diskontinuiteta (Bewick, 2021.). Takav pristup ne daje uvijek zadovoljavajuće rezultate u slučaju čvrstih debelouslojenih stijena, gdje značajke intaktnog materijala imaju izražen utjecaj na ukupno ponašanje sustava stijenska masa – podzemna prostorija (Martin et al., 2003.; Diederichs, 2007.).
