Izvorni znanstveni članak
Orlando Gibbons, glazba za instrumente s tipkama i početci baroka: nova razmatranja o glazbenom stilu
Candace Bailey
; North Carolina Central University, Music Department, Durham, NC, U.S.A.
Sažetak
Istražujući apstraktnu instrumentalnu glazbu, želim predložiti da je jedan bitni aspekt novoga stila, danas poznatog kao barok, prihvaćanje različitog tonalitetnog jezika koji se može naći u engleskoj glazbi ranih godina 17. stoljeća. Nije po sebi nova ideja i nije predmet neke velike rasprave to da je tijekom 17. stoljeća postojalo kretanje spram sustava dvaju modusa (dur/mol), no nije sigurno kako je to rano počelo i u čemu je bio impuls za tu promjenu. Štoviše, to se rijetko smatra pretečom novoga stila, odnosno početkom baroka. Pokazat ću da je apstraktna glazba za instrumente s tipkama Orlanda Gibbonsa imala odziva među njemu suvremenim engleskim glazbenicima, da su je opisivali i amateri i profesionalci, te da je cvjetala tijekom burnih godina prve polovice 17. stoljeća, postavši dominantnim glazbenim jezikom barokne instrumentalne glazbe. Time se ne želi reći da je Gibbons bio jedini skladatelj koji je eksperimentirao s novim načinima organiziranja glazbe ili da je Engleska bila jedino mjesto na kojem se može locirati tu inovaciju. Međutim, pomanjkanje usredotočenja rasprave na bilo koju drugu zemlju osim Italije zavelo je naše trenutno razumijevanje toga razdoblja i stoga proizvelo pogled na «barok» koji ne priznaje istorodne razvitke na drugim mjestima. Oslobođenjem od teksta u stanju smo bolje shvatiti metode kojima su se služili skladatelji 17. stoljeća u strukturiranju skladbe bez teksta, u načinu produljivanja djela, odabira aspekata koje su razvijali i puteva za koje su se odlučili. Zahtjevi koje su instrumentalne skladbe postavile na postojeći glazbeni jezik, koji je u temelju bio shvaćan kao sredstvo teksta, u konačnici su doveli do rastakanja starijih i kristaliziranja novih procesa.
Baština Gibbonsove glazbe za instrumente s tipkama nastavila se još dugo nakon njegove smrti 1625. godine. Međutim, još valja istražiti kakav je utjecaj ta glazba izvršila. Jedno od područja koje najbolje pokazuje njegov utjecaj na buduće generacije je fantazija (fantasia), jer su Gibbonsove fantazije bile svakako najpopularniji predstavnici toga žanra, prepisivani u engleskim izvorima glazbe za instrumente s tipkama nakon 1620. Iz toga razloga Gibbonsove fantazije za glazbala s tipkama mogu poslužiti kao vjerodostojni pokusni slučaj , jer su bez sumnje bile utjecajne s obzirom da ih se kontinuirano prepisivalo i izvodilo od vremena u kojem su nastale do Restauracije. Ovi su komadi kolali po čudnome obrascu, jer ih prepisivači vezuju uz rojalističku tradiciju, a Gibbonsov skladateljski stil ih kasnije veže za najvažnije skladatelje Restauracijskog razdoblja. Nadalje, Gibbonsove apstraktne skladbe za instrumente s tipkama pružaju dokaz da je on bio upoznat s nekim inovativnim idejama koje se mogu vidjeti u teorijskim djelima Thomasa Campiona i Johna Coprarija, idejama koje današnji pisci prepoznaju kao početke ranog «tonalitetnog» mišljenja.
Ključne riječi
Hrčak ID:
32059
URI
Datum izdavanja:
15.12.2006.
Posjeta: 1.968 *