Medicus, Vol. 16 No. 2_Hipertenzija, 2007.
Pregledni rad
Blokatori beta-receptora i arterijska hipertenzija: jesu li dileme opravdane?
Gordana Boršo
Mario Laganović
Tajana Željković-Vrkić
Sažetak
Blokatori beta-receptora u cijelom su svijetu više od trideset godina najčešće propisivani antihipertenzivni lijekovi – to se posebno odnosi na atenolol. Učinak koji su imali u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih događaja izostao je u primarnoj prevenciji infarkta miokarda i moždanog udara u hipertoničara. Primjena blokatora beta-receptora kao lijeka prvog izbora u liječenju nekomplicirane arterijske hipertenzije dovedena je u pitanje na osnovi više metaanaliza. U odnosu na druge antihipertenzivne lijekove blokatori beta-receptora imali su veći rizik od moždanog udara i ukupne smrtnosti bez značajnijeg smanjenja rizika od nastanka infarkta miokarda. Pojavnost novonastale šećerne bolesti značajno je češća u skupini tzv. klasičnih blokatora beta-receptora, a manje je značajna
kod blokatora beta-receptora s vazodilatacijskim učinkom (karvedilol,
nebivolol) i visoko selektivnih blokatora beta-1-receptora (bisoprolol). Prema smjernicama Europskog društva za dijagnosticiranje i liječenje arterijske hipertenzije 2007. godine blokatore beta-receptora kao lijek prvog izbora treba ograničiti u
bolesnika starijih od 55 godina s prekomjernom tjelesnom masom,
intolerancijom glukoze, poremećajem lipida, pozitivnom obiteljskom anamnezom za šećernu bolest. Ostaju lijek prvog izbora u mladih hipertoničara s naglašenom simpatikotonijom i u hipertoničara s nereguliranom hipertenzijom i popratnim kardiovaskularnim komplikacijama. Prednost dajemo blokatorima s vazodilatacijskim učinkom i visoko selektivnim blokatorima beta-1-receptora.
Ključne riječi
blokatori beta-receptora – izbor u hipertenziji; arterijska hipertenzija; antihipertenzivna terapija
Hrčak ID:
32316
URI
Datum izdavanja:
11.12.2007.
Posjeta: 2.510 *