Stručni rad
Izazovi ulaska u EU za hrvatsku poljoprivredu: očekivani status seljaka, zadruga i poljoprivrednih poduzeća
Stipan Bilić
; Hrvatska udruga poslodavaca, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Ovaj je prilog prognoza položaja poljoprivrede, napose seljaka, zadruga i poljoprivrednih poduzeća, nakon ulaska Hrvatske u
Europsku Uniju. Autor, naime, drži da je Hrvatska osuđena razvijati
poljoprivredu prema pravilima EU ili diktatu svjetskog tržišta, jer
vlastitom proizvodnjom ne podmiruje potrebe i ima skupu hranu - izdaci po stanovniku dvostruko su veći nego u EU. Hrvatska je
poljoprivreda prije stotinjak godina bila sličnija zapadnoeuropskoj
nego danas, jer je Europa zadnjih 50 godina zajednički rješavala
probleme programiranjem i zaštitom proizvodnje, potporom proizvođača i uređenjem tržišta poljoprivrednih proizvoda a
Hrvatska išla gotovo suprotnim putem. Danas su razlike veće u
veličini imanja, vlasničkoj strukturi, prinosima i konkurentnosti, što
se vidi i u sposobnosti rješavanja viška poljoprivrednog stanovništva
uza zadržavanje naseljenosti seoskih područja. Hrvatski seljak proizvodi hranu za 10 a seljak u članicama EU s razvijenom poljoprivredom i konkurentnom na svjetskom tržištu za oko 140
stanovnika. Posljedice su smanjenje udjela izdataka za hranu u
obiteljskom proračunu 2,75 puta, pretvaranje tih zemalja od uvoznika u izvoznike hrane, povećanje seljačkog imanja prosječno
5-6 puta (sada su veća od 60 ha a planira se povećanje na 80 ha,
kada će postati tržišno konkurentna što će ukinuti potrebu za
državnim intervencijama). Drugi važan čimbenik koji dokida opstanak hrvatske izolirane poljoprivrede je svjetsko tržište na
kojem je konkurencija veća a proizvodi još jeftiniji. Autor demistificira uobičajenu sliku i pokazuje kako Hrvatska nikada nije
imala jake seljake (prije 100 godina prosječna veličina oko 430.000
seljačkih gospodarstava u Hrvatskoj i Slavoniji bila je manja od
četiri hektara), već su tržišnu potrošnju namirivala velika imanja. On
pokazuje ozbiljne teškoće (dok obiteljsko gospodarstvo u razvijenim
zemljama EU postiže godišnji prihod od 140.000 € hrvatsko ima izračunan prihod 3.500 €; Hrvatska ne zna s kolikim zemljišnim
potencijalima raspolaže - s 3,1 ili 1,1 milijun ha itd.) i moguće
prednosti. Perspektivu vidi za 25.000 obiteljskih gospodarstava
s posjedom što je površinom usporediv sa zapadnoeuropskim, ali
pod uvjetom da se angažiranjem meritornih pojedinaca kreira novu
agramu politiku i iskoristi pretpristupne fondove EU-a. Poljoprivredne
zadruge uvjet su konkurentnosti i razvoja obiteljskih gospodarstava
te moćan saveznik i suparnik poljoprivrednim poduzećima čiji, pak,
je razvoj nužan već u konceptu ekonomije razmjera. Rijetko kritičan prikaz stanja i izazova autor zaključuje tvrdnjom kako će možda najveća korist od ulaska u EU biti oslobađanje hrvatske poljoprivrede od voluntarizma i nedorečenosti i poslovanje u stabilnim uvjetima, što će omogućiti predvidiv razvoj.
Ključne riječi
seljačko gospodarstvo; poljoprivredna zadruga; poljoprivredno poduzeće; poljoprivredna politika; EU; izazovi; prognoza; stabilnost
Hrčak ID:
32874
URI
Datum izdavanja:
4.2.2009.
Posjeta: 3.970 *