Izvorni znanstveni članak

"ČUDO" KAO KNJIŽEVNO ODREDIŠTE (SJECIŠTE) U KOMUNIKACIJI IZMEĐU DVAJU SVJETOVA, NARAVNOG I NADNARAVNOG, U ŽIVOTOPISIMA SVETACA 18. I 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Divna Zečević ; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Neizbježnost čuda kao književnog odredišta i sjecišta zbivanja u životopisima svetaca
javlja se iz vjerovanja u bliski, trajni i neprekidni odnos naravnog i nadnaravnog svijeta, u
nastojanju da se razrješavanjem nerješivog djeluje na svakidašnji čovjekov život. Čudo postaje u kršćanstvu monopol svetaca; zahvaljujući magičnoj svijesti koja svecima
dodjeljuje natprirodne sposobnosti, čudo se oslobađa konteksta poganstva (čarobnjaštva).
Nasuprot književnoj funkciji čuda u životopisima svetaca, kao i spomenutom
odnosu čuda i čarobnjaštva, razlikuje se čudo kao znak i čudesno znamenje u Evanđelju, u
kojemu Isus čini znak svome narodu pa se ti znakovi ne mogu dijeliti od njegove Riječi
naviještanja.
Analizom brojnih primjera životopisa svetaca, pretežno hrvatskih kajkavskih
pisaca i propovjednika, pokazuje se pučka, popularna književna funkcija čuda i čudesnih
zbivanja koja nastupaju kao neobični događaji i nadmoćni izazovi prirodnim zakonima i
silama vlasti, poput naglog iskoraka u nesvakidašnje i ponekad avanturističko razrješenje
nerješivih situacija.

Ključne riječi

religiozna književnost; biografije svetaca; propovijedi; uzori za nasljedovanje (imitatio); estetika paradoksa

Hrčak ID:

33479

URI

https://hrcak.srce.hr/33479

Datum izdavanja:

13.6.2000.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.859 *