Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Institut pisane potvrde u međunarodnom trgovačkom pravu i tzv. „sklapanje“ ugovora o arbitraži šutnjom u trgovačkim odnosima prema Zakonu o arbitraži

Petar Miladin ; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 162 Kb

str. 269-305

preuzimanja: 1.110

citiraj


Sažetak

Polazi se od toga da institut pisane potvrde nema jednak pravni položaj u domaćem i međunarodnom trgovačkom pravu. Raspravlja se o poredbenopravnom položaju instituta pisane potvrde. Objašnjava se zašto institut pisane potvrde u međunarodnom trgovačkom prometu nema snagu općeg međunarodnog trgovačkog običaja. Brani se stajalište po kojem primjena instituta pisane potvrde u međunarodnom trgovačkom pravu, pa shodno tome i u međunarodnim arbitražnim postupcima, u pravilu ovisi o tome iz koje su zemlje stranke te je li se sporni posao neposredno obavljao u zemlji čije je pravo inače mjerodavno za ugovorni odnos. Nastoji se, također, smisleno proniknuti u odredbe čl. 6. st. 3. Zakona o arbitraži (nadalje ZA) po kojima se ponajprije trgovački ugovor o arbitraži, izuzetno, u dva slučaja smatra sklopljenim iako nije dogovoren u pisanom obliku. Kritizira se rašireno stajalište po kojem je u drugom slučaju posrijedi pojednostavnjeno „sklapanje“ arbitražnog ugovora šutnjom. Izuzetak iz čl. 6. st. 3. toč. 2. ZA objašnjava se pomoću instituta pisane potvrde, dakle, sukladno pravilima o odgovornosti na temelju odnosa povjerenja, a ne prema temeljnom poslovnopravnom konceptu obveznopravne odgovornosti. Arbitražni ugovor kao i svaki drugi ugovor može biti predmetom instituta pisane potvrde. Tvrdi se kako primjena čl. VII. toč. 1. Konvencije o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih pravorijeka (Newyorška konvencija) u pojedinim slučajevima može nadomjestiti nedostatak pisanog oblika arbitražnog ugovora institutom pisane potvrde iako zemlja priznanja i ovrhe stranih arbitražnih pravorijeka uopće ne priznaje konstitutivne učinke tog instituta ili ih pak priznaje, ali samo u suženom opsegu, dakle, ne priznaje konstitutivne učinke arbitražnog ugovora s naslova pravila instituta pisane potvrde.

Ključne riječi

ugovor o arbitraži; prešutno; tacite; konkludentno sklapanje ugovora o arbitraži; šutnja; institut pisane potvrde; trgovački običaj

Hrčak ID:

35464

URI

https://hrcak.srce.hr/35464

Datum izdavanja:

20.4.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 3.123 *