Izvorni znanstveni članak
Jedna inovacija: hibridni kukuruz
Henri Mendras
; Nacionalni centar za znanstvena istraživanja, Paris, Francuska
Sažetak
U ovoj minucioznoj a istodobno jednostavnoj analizi širenja hibridnog
kukuruza na jugozapadu Francuske, Mendras izlaže rijetko složene psihičke i socijalne mehanizme širenja inovacija u selo - čak i kada je, s agrotehničkog stajališta, prijelaz s domaćeg kukuruza na hibridni vrlo jednostavan a ekonomska superiornost očita. Autor je, temeljem
rezultata ankete na seljacima u dolini Nay 1960. i drugih izvora, dokazao da su seljaci hibridni kukuruz prihvatili nakon pet do šest
godina koliko je bilo potrebno da se on tu aklimatizira, a seljaci uvjere
u njegovu prednost nad domaćim »biskajskim krupnim riđim« kukuzom. Jer seljak odluku ne donosi na osnovi puke tehničke i ekonomske racionalnosti kao agronomi i stručnjaci nego drugog tipa
racionalnosti: seljak oklijeva zbog nesigurnosti, jer on mora napustiti
zatvorenu seljačku ekonomiju i ući u tržišnu, a kako tržišna donosi promjenu načina života, za njega je to ravno upuštanju u avanturu.
Seljak pri odlučivanju koristi i kriterije moralnog vrednovanja, a to je
drugi sustav racionalnosti i vrijednosti: od (seljaku oćitih) estetskih i
nutritivnih kvaliteta domaćeg kukuruza za uzgoj peradi i svinja (on je
i ljepši i bolji), različite mjere količine uroda, činjenice da hibrid potječe iz Amerike iz koje su dolazila i druga zla, manihejskog
moraliziranja o tome je li strano bolje od domaćeg i potrebe da se hibrid pokaže u istim uvjetima uzgoja kao i domaći kukuruz, pa do sarkazma i ironije susjeda zbog toga što seljakov hibrid kasni u vegetaciji i berbi, te prihvaćanja vlastite dekvalifikacije i neodraslosti.
Seljaci su hibrid prihvatili kad se on integrirao u sistem kultura, a on je svoje mjesto u rasporedu kultura, u sistemu proizvodnje i komercijalizacije dobio kad je nastupila promjena u tradicionalnom korištenju kukuruza. Tek je 1959. prestao biti unosan tov svinja, jer su se one slabo prodavale. Jednostavna i ograničena promjena u
sistemu proizvodnje koju je hibridni kukuruz značio bila je protivna seljakovom »duhu« jer je on - umjesto »gotovog proizvoda«, masne
svinje koja je zahtijevala rad i njegu - trebao prodavati »sirovi« biljni
proizvod, kukuruz. Seljak je majstor svog zanata a kukuruz nije nikakvo »remek-djelo« koje bi se na jednak način trebalo pripisati sposobnosti i iskustvu njegova »stvaraoca«. Drugo, seljaci su vidjeli da je hibrid prethodnica cijelom nizu promjena. Nakon nekoliko godina morali su uvesti druge skupe promjene: uzgoj je ekonomičan
na većim površinama, što zahtijeva skupu mehanizaciju (traktor, berač itd.) i intenzifikaciju, sadnju na najboljim zemljama i zamjenu
strnih žita kukuruzom (svođenje livada za kojima su žudjele generacije na obična polja, i to pod kukuruzom koji nije niti za kruh
kao pšenica, izaziva sveopće zgražanje, posebice jer se potom opet
pretvaraju u livade), pojavu savjetnika koji zamjenjuje oca s nužnošću da seljak čitav život uči, jer više nema prokušanog postupka na kojega bi se mogao osloniti, kao i ovisnost o zadruzi, o
kreditima o kojima odlučuju oni isti koji su o seljaku i ranije odlučivali.
Sve u svemu, krajnja posljedica te, na prvi pogled, male promjene
jest gubitak seljakove samostalnosti i promjena njegova načina života. Hibridni kukuruz ubija domaću zemljoradnju, ako pod njom razumijevamo tradicionalno seljaštvo i seljačko društvo, jer uništava
sitne zemljoradnike i time cijeli sustav socijalne slojevitosti i oblika
društvenog života. Nekadašnje bearnsko selo umire i ono je toga svjesno. Zato su zabrinutost i strah seljaka opravdani. Iza uvođenja
toga novog kukuruza postoje neke političke zadnje namjere, koje su
oni vidjeli. Autor je obradio i različit odnos »crvenih« (komunista) i
»ispravnih« (katolika) prema ovoj novini te pokazao da je i crkva sklopila savez s tehničkim napretkom i ekonomskim uspjehom. Autor
je analizu proveo sa stajališta seljaka i zato njegova raščlamba dinamike uvođenja hibridnog kukuruza, ovisno o imetku obiteljskih gospodarstava, spada među rijetke svrhovito, metodologijski, kategorijalno i interpretativno besprijekorne sociologijske studije širenja inovacija. Jednostavno, razvidno je koju ulogu u odlučivanju,
osim tehnoloških i ekonomskih, imaju socijalni, demografski, kulturni i
drugi čimbenici, primjerice velika poticajna uloga potomstva, utjecaj
odnosa između oca i sina (posebice u obitelji patrijarhalnoga tipa), kao i rascjep koji je hibridni kukuruz stvorio između onih koji ga mogu prihvatiti i kojima je to unosno, i onih koji ga odbijaju ili pak,
prihvaćajući ga, samo privremeno popravljaju svoj već načet ekonomski položaj.
Ključne riječi
hibridni kukuruz; način života; širenje inovacija sustav poljoprivredne proizvodnje; odlučivanje seljaka
Hrčak ID:
36917
URI
Datum izdavanja:
12.5.2009.
Posjeta: 2.937 *