Stručni rad

Rehabilitacija glasa traheoezofagealnim govornim protezama nakon totalne laringektomije

Robert Tićac ; Klinika za otorinolaringologiju,Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Brigita Tićac ; Zavod za mikrobiologiju i parazitologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Boris Maljevac ; Klinika za otorinolaringologiju,Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Marko Velepić ; Klinika za otorinolaringologiju,Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Goran Malvić ; Klinika za otorinolaringologiju,Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Darinka Vučković ; Zavod za mikrobiologiju i parazitologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Darko Manestar ; Klinika za otorinolaringologiju,Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska

Sažetak

Cilj: Totalna laringektomija opsežan je operativni zahvat koji se može izvesti sa ili bez resekcije vrata. Tijekom ovog postupka u potpunosti se odstranjuje grkljan, a traheja se mobilizira te pričvrsti
za kožu u obliku trajnog otvora za disanje – traheostome. Najsloženiji problem u vezi s rekonstrukcijom funkcije larinksa, kojemu je posvećen najveći broj istraživanja, ponovno je uspostavljanje govora. Osnovne mogućnosti govorne rehabilitacije nakon totalne laringektomije jesu razvijanje vještine ezofagealnog
govora, korištenje elektrolarinksa i traheoezofagealna punkcija s uporabom govorne proteze. Traheoezofagealna punkcija s govornom protezom je kirurška metoda izbora za govornu rehabilitaciju
bolesnika. Punkcija može biti izvedena primarno, istovremeno s laringektomijom, i sekundarno, tjednima ili godinama nakon izvršene laringektomije.
Materijali i metode: U razdoblju od 1. 1. 2004. do 31.12. 2008. godine na Klinici za otorinolaringologiju KBC-a u Rijeci liječeno je 125 laringektomiranih bolesnika. Indikacija za izvođenje totalne laringektomije bio je T3 ili T4 karcinom larinksa u 58 (46%) bolesnika, a u 67 (54%) bolesnika izvršena je parcijalna laringektomija.
Rezultati: Metode govorne rehabilitacije bile su uspostava traheoezofagealnog (91%) i ezofagealnog (6%) govora i uporaba elektrolarinksa (3%). Govorne proteze postavljene su u 49 bolesnika primarnom punkcijom, a u 36 bolesnika sekundarnom punkcijom. Srednje vrijeme trajanja proteza iznosilo je 7,9 mjeseci. 10% proteza zamijenjeno je nakon manje od 3 mjeseca korištenja, 46% nakon 3 do 6 mjeseci, a 44% proteza korišteno je dulje od 6 mjeseci.
Zaključak: Učinkovita rehabilitacija glasa bitna je i omogućava bolesniku povratak normalnim životnim funkcijama. Traheoezofagealni govor postao je metoda izbora za govornu rehabilitaciju nakon izvršene laringektomije.

Ključne riječi

govorne proteze; totalna laringektomija; traheoezofagealna punkcija

Hrčak ID:

38813

URI

https://hrcak.srce.hr/38813

Datum izdavanja:

1.6.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 7.025 *