Original scientific paper

Ideja “unutrašnje forme” i njezina transformacija

Tanehisa Otabe ; University of Tokyo, Faculty of Letters, Institute of Aesthetics, Japan

Abstract

Pojam “unutrašnje forme” potječe od utemeljitelja tzv. neoplatonizma, Plotina, i imao je odlučujući utjecaj na estetičku teoriju od renesanse do 18. stoljeća. Lessingova pretpostavka “Rafaela bez ruku” u Emilia Galotti (1772) utjelovljuje ideal neoplatoničkog umjetnika, koji stvara putem čiste duhovne koncepcije, neoskvrnjen od materijalnog svijeta. Doduše, predstava slikara koji ne slika očituje specifičnu problematiku neoplatoničkog shvaćanja umjetnosti. U 19. i 20 stoljeću na različite se načine postavlja u pitanje neoplatonička teza da unutrašnja forma (odnosno koncipiranje) prethodi formi na tijelu (odnosno u proizvodnji). Tako npr. Konrad Fiedler zastupa tezu da se unutrašnja koncepcija upotpunjuje tek kad se realizira u konkretnoj materiji. Ipak, “industrijsko oblikovanje forme” u 20. st., koje poklanja prioritet koncipiranju nasuprot proizvodnji, može se opisati kao, ako i neželjeni, potomak neoplatonizma. Nadalje, Duchampovo ready made na ironičan način svjedoči o preživljavanju neoplatoničkog shvaćanja umjetnosti u 20. st., utoliko što zanemaruje stvaranje rukama jednako kao i materijal, te povrh toga postavlja industrijske masovne produkte kao umjetnička djela.

Keywords

Dematerijaliziranje; duh i slovo; forma na tijelu; fragment; habitus; industrijsko oblikovanje forme; prirodno oponašanje; Rafael bez ruku; ready made; unutrašnja forma

Hrčak ID:

38849

URI

https://hrcak.srce.hr/38849

Publication date:

30.6.2009.

Article data in other languages: english german

Visits: 3.098 *