Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Euharistija - vrhunac u pristupu, trajnost u življenju inicijacije

Ivan Šaško ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 325 Kb

str. 523-536

preuzimanja: 984

citiraj


Sažetak

Euharistiju se u teološkim raspravama, u pastoralnome djelovanju i u životu vjernika nastoji promatrati u središtu sakramentalnoga života i staviti u prvi plan, ali odviše rijetko tako da bi se vidjela cjelina kršćanske inicijacije, odnosno mjesto koje u inicijacijskome hodu i nakon njega pripada euharistiji. Izdvajanjem euharistije iz konteksta inicijacijske cjeline, gubi se snaga spasenjskoga događaja, odnosno sudjelovanja u njemu. Neteološkim pristupom sakramentima krsta i potvrde pastoralno se narušava euharistijska snaga i ljepota Crkve.
Pristup sakramentima i građenje sakramentalnoga života Crkve, koji se temelji na odvojenosti i fragmentiranosti sakramenata, na njihovoj 'apsolutnoj' vrijednosti, narušava dinamiku inicijacije koja se u život ispisuje od krštenja preko potvrde do euharistije, ali se čita u obratnome smjeru, počevši od euharistije (ona je i vrelo). Tu je dinamiku moguće vidjeti osobito na primjeru euharistijskih molitva (povijesno-kerigmatska, sakramentalno-epikletska, eklezijalno-eshatološka dimenzija).
Sakramenti krsta i potvrde usmjereni su i dobivaju svoj smisao u zbilji i u svjetlu euharistije, što na svim razinama života Crkve zahtijeva veću povezanost triju sakramenata (usp. SCa 17-19). Krstom su vjernici suobličeni Kristu i ucijepljeni u njegovo Tijelo (biti u Bogu po Kristu; biti kristovski); potvrda po darovima Duha omogućuje izgrađivanje Tijela Kristova (djelovati po Kristu i s Kristom; djelovati kristovski), a euharistija daje prostor življenosti Krista (klanjati se Bogu i živjeti u Kristu; slaviti/živjeti kristovski). Taj doksološki model ujedno je i kristološki koji od sakramentalne instrumentalnosti vodi u sakramentnu dogadajnost.
Nezaobilaznu teološku istinu pokazuje i činjenica neponovljivosti prvih dvaju sakramenata te ponovljivost euharistijskoga slavlja. Sakramenti inicijacije nisu 'prethodnica' kršćanskomu življenju, nego su darovana i primljena mogućnost, kako bi mogla biti življena svakodnevno (liturgijski 'danas') u kršćanskoj zrelosti, tj. euharistijski. Vrijedi i obratno: punina kršćanskoga života u Crkvi ne 'slijedi' jednostavno sakramente inicijacije, nego se suoblikuje kao milost i kao zadaća ostvarivanja otajstva koje je slavljeno u inicijaciji - u vazmenome otajstvu kojega smo postali dio u tim sakramentima. Hod kršćanske inicijacije je hod obraćenja koje se ostvaruje s Božjom pomoći i u trajnoj povezanosti s crkvenom zajednicom.

Ključne riječi

inicijacija; euharistija; sakramenti; sequentia sacramentorum; obred; teologija liturgije

Hrčak ID:

40993

URI

https://hrcak.srce.hr/40993

Datum izdavanja:

2.10.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.107 *