Kineziologija, Vol. 37 No. 1., 2005.
Izvorni znanstveni članak
Sudjelovanje u raznim aktivnostima u slobodnom vremenu i subjektivni doživljaj zdravlja studenata splitskog sveučilišta
Mirna Andrijašević
Jelena Paušić
Tonči Bavčević
Dubravka Ciliga
Sažetak
Uvod
U ovom je radu istražena povezanost načina na koji studenti Sveučilišta u Splitu provode slobodno vrijeme i subjektivne ocjene njihova zdravlja. Studentska populacija budući su nositelji društvenog ustroja i socijalno-ekonomske nadgradnje te su budući rukovoditelji u svakom razvijenom društvu. Ovim istraživanjem željeli su se utvrditi načini i trendovi provođenja slobodnog vremena studentske populacije, koji su osobni izbor pojedinca s čitavim nizom učinaka. Slobodno vrijeme utječe na učinkovitost rada, a to se pravilo može primijeniti i na kvalitetu studiranja, čija će uspješnost zavisiti, između ostaloga, i od psihofizičkog stanja svakog pojedinca. Autori su željeli ustanoviti koliko je sportska aktivnost zastupljena u slobodnom vremenu ispitanika te koliki je, prema subjektivnoj procjeni studenata, njihov stupanj zdravlja i kakve zdravstvene smetnje osjećaju. Isto se tako istražilo u kojoj je mjeri bavljenje sportom studenata/ica povezano s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji.
Metode
Uzorak je obuhvatio 449 ispitanika iz populacije studenata sa šest splitskih fakulteta, 380 studentica i 69 studenata. Prosječna dob anketiranih studenata iznosila je 21,39 godina. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom radi utvrđivanja načina na koji studenti provode slobodno vrijeme. U radu je istražena zastupljenost i vrsta sportskih aktivnosti kojima se studenti bave te zdravstvene smetnje prema subjektivnoj procjeni studenata. Isto se tako željela istražiti povezanost bavljenja sportom studenata/ica s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji. U radu su korištene sljedeće statističke metode: deskriptivna analiza, analiza frekvencija (F) i postotaka (%), T-test nezavisnih uzoraka (t - vrijednost t-testa, df – stupnjevi slobode, p - prag značajnosti) te regresijska analiza u kojoj su prediktorske varijable bile pitanja iz ankete: LEART - Koliko vremena dnevno provodite u učenju?; LEI-SURE - Koliko sati dnevno imate slobodnog vremena?; SPORT - Bavite li se sada sportom?; ACTYRS - Koliko se dugo bavite sportom?; HRSPW - Koliko se puta tjedno bavite sportskim aktivnostima?. Kriterijska varijabla, Poteškoće sa zdravljem, vezana je uz odgovor na pitanje iz ankete: Kakve poteškoće imate sa zdravljem? Druga kriterijska varijabla, Zdravstvene smetnje, vezana je uz odgovore na pitanje iz ankete: Zaokružite zdravstvene smetnje koje imate.
Rezultati i rasprava
Iako su uzorak činile pretežito studentice (omjer u odnosu na muškarce gotovo 3:1), t-test analize razlika pokazala je u kriterijskim varijablama značajne razlike između spolova (tablica 2). Regresijska analiza (tablica 3), pokazala je statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje sa zdravljem u uzorku studenata (p=0,03). Od svih prediktorskih varijabli najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama imalo je pitanje Koliko se dugo bavite sportom? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,02), a očito je da ispitanici koji se duže vremena bave sportom imaju manje poteškoća sa zdravljem (nega-tivna povezanost). Druga regresijska analiza (tablica 4) ukazala je na statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje vezane uz stanje zdravlja u uzorku studentica (p=0,02). Najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama ima pitanje Koliko imate sati slobodnog vremena? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,00). Ispitanice koje dnevno imaju više slobodnog vremena, imaju i manje poteškoća sa zdravljem. U tablici 5, prikazane su frekvencije subjektivnih smetnji kod studentica i studenata koje se manifestiraju kao psihosomatske smetnje. Kod studentica se posebice ističe prisutnost učestalog umora (52%) i generalni nedostatak vremena (43,9%). Uz to znatan postotak (39,7%) studentica učestalo osjeća napetost, a velik dio njih (23,9%) lošije spava i osjeća nemir (24,2%). Može se reći da je i prisutnost ljutnje zastupljena kod studentica u znatnom postotku (17,4%), što možemo pripisati prethodnim manifestacijama i nemogućnosti da ostvare zadane ciljeve tijekom studiranja. Smetnje koje su studentice navele, ograničavajući su faktor psihofizičke sposobnosti koja je neophodna u realizaciji različitih ciljeva. Kod studenata je najprisutnija ljutnja (31,9%) i osjećaj napetosti (30%). Neobična je pojava kod studenata da koriste različite lijekove (8,7%). Iako udio studenata i studentica u uzorku nije proporcionalan, može se reći da veliki broj studenata ima subjektivne poteškoće proizašle iz različitih studentskih obveza i opterećenja, ali vjerojatno i iz životnih navika. Pitanje je jesu li studenti općenito preopterećeni studentskim obvezama, ali i u kojoj su mjeri svjesni smetnji koje bi mogli smanjiti ili otkloniti u slobodnom vremenu. Tablica 6 pokazuje frekvenciju odgovora studenata i studentica na zdravstvene smetnje koje se manifestiraju kao bol. Kod studentica je učestala bol u vratnoj i lumbalnoj kralješnici. Zanimljivo je da većina studentica ima nizak krvni tlak (28,1%), što se može povezati s osjećajem umora. Studentice češće osjećaju bolove u nogama (17,4%), dok se studenti više žale na pojavu boli u stopalima. I jedni i drugi smatraju (čak je to više izraženo kod studenata 17,4%) da imaju višak tjelesne težine. Može se reći da većina smetnji i tegoba proizlazi iz stanja i funkcije sustava za kretanje, pa bi s time mogli povezati učestalost bolova u kralješnici, pretilosti, bolova u nogama i niskoga krvnog tlaka. U tablici 7, prikazane su frekvencije odgovora na pitanja vezane uz način provođenja slobodnog vremena studentica i studenata. Studentice najviše vremena posvećuju gledanju televizijskog programa (69,1%). Studenti i studentice gotovo podjednako koriste slobodno vrijeme boraveći s prijateljima u kafićima, dok studentice u većem postotku (49%) čitaju knjige i časopise. Sportsko-rekreacijskom aktivnošću se bavi svaki drugi student (53,6%), dok je tek svaka četvrta studentica tjelesno aktivna. Sportom se u sportskim klubovima bavi 20,3% studenata, dok je svega 2,9% studentica prisutno u sportu. Studentice se samo povre-meno bave nekom tjelesnom aktivnošću (40,8%), no takav pristup tjelesnoj aktivnosti ne utječe trajnije povoljno na organizam, što ujedno dokazuje da studentice ne posjeduju naviku da redovito vježbaju, što se očito manifestira i poteškoćama sa zdravljem. Porazno je da se više od polovine studentica, a radi se o dvadeset jednogodišnjakinjama, ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnošću, čak ni povremeno. Studenti 62,3%, još iz srednjoškolskog razdoblja imaju naviku da se bave sportom, što se pozitivno reflektira na navike i u zrelijoj dobi. Udio studentica u višegodišnjem bavljenju sportom relativno je mali (18,2%). Studentice participiraju u nekoj od sportskih aktivnosti uglavnom jedanput tjedno (35%), što je nedovoljno za održavanje psihofizičkog statusa na poželjnoj, optimalnoj razini. Aktivnosti kojima se studenti najčešće bave jesu kolektivni sportovi (47,8%) te vježbanje u teretani (26,1%) (tablica 11). Studentice se, međutim, više i češće bave individualnim sportskim aktivnostima (41,8%), a manji broj njih bavi se različitim vrstama aerobike (15,6%) i plesom (13,3%). Rezultati istraživanja potvrđuju tradicionalni pristup studenata prema nekim oblicima aktivnosti kao što su nogomet, košarka, odbojka i sl., dok su studentice pokazale veći interes za individualni tip aktivnosti. Iako se iz brojnih primjera činilo da ženska populacija preferira organizirane oblike aktivnosti, u ovom slučaju se pokazalo da mlade studentice najčešće koriste aktivnosti vezane uz prirodu. To nas upućuje na potrebu daljnjih istraživanja vezanih uz uvjete provođenja sportsko-rekreacijskih sadržaja s različitih aspekata: prostornih, stručnih, ekonomskih, programskih i drugih.
Zaključak
Rezultati istraživanja ukazuju na značajan doprinos načina provođenja slobodnog vremena na subjektivan doživljaj zdravlja. Studenti/ce koje imaju više slobodnog vremena ocjenjuju svoj zdravstveni status boljim i višim. Studenti su znatno aktivniji od studentica, a njihov sportski staž je u odnosu na studentice duži te više preferiraju sportske igre i vježbe s opterećenjem. Subjektivna ocjena zdravstvenog stanja kod studenata je generalno viša nego kod studentica. Studentice su nabrojale brojne zdravstvene smetnje od kojih se osobito ističe opće stanje umora koje je povezano s nizom psihosomatskih smetnji (napetost, nedostatak vremena, osjećaj nemira te bolovi u kralješnici, nogama) i sl. Smetnje kod studentica možemo usporediti sa smetnjama modernog čovjeka koje su uvjetovane hipokinezijom i stresom. S obzirom na dob ispitanika - 21 godina, u prosjeku, dobiveni rezultati su vrlo zabrinjavajući budući da većina smetnji proizlazi iz nedovoljnog kretanja te da je takva subjektivna ocjena zdravstvenog stanja primjerenija starijim osobama. Strategija načina korištenja slobodnog vremena mladih trebala bi biti predmetom istraživanja i interesa različitih društvenih struktura koje bi morale potaknuti društvo na akciju za poboljšanje kvalitete života studenata. Redovita, primjerena sportsko-rekreacijska aktivnost treba ući u svakodnevni raspored mladih. Osobitu pažnju treba posvetiti programima za studentice koje očito nemaju razvijenu naviku da se bave sportom te bi se budući programi aktivnosti trebali kreirati prema njihovim objektivnim potrebama, ali i željama.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4135
URI
Datum izdavanja:
1.7.2005.
Posjeta: 6.699 *