Kineziologija, Vol. 36 No. 2., 2004.
Izvorni znanstveni članak
Promjene odgovora na transkranijalnumagnetsku stimulaciju za vrijeme ponovljenih izometričkih kontrakcija
Nejc Šarabon
Sažetak
Uvod
Posljednjih petnaest godina neki istraživači koriste transkranijalnu magnetsku stimulaciju kako bi istražili kortikospinalne mehanizme umora. Njihovi izvještaji ne slažu se oko modifikacije motoričkih evociranih potencijala za vrijeme i nakon produžene mišićne aktivnosti. Naše je istraživanje stoga osmišljeno kako bi se ispitala promjena neurofizioloških i mehaničkih odgovora na transkranijalnu magnetsku stimulaciju za vrijeme ponavljane iscrpljujuće izometričke kontrakcije. Status perifernih modulatornih mehanizama testiran je valovima M i F.
Metoda
Eksperiment je proveden na deset zdravih studenata (u od dobi od 22±2.3 godine) bez ikakvih neuroloških poremetnji. Mišićni umor prvog dorzalnog interkostalnog mišića proučavao se za vrijeme ponavljane voljne izometričke kontrakcije (ponavljane kontrakcije u trajanju 6 sekundi s pauzom u trajanju 4 sekunde). Ispitanici su ovu aktivnost izvodili sve dok su bili sposobni proizvoditi mišićnu silu veću od 60% njenog početnog maksimuma. Transkranijalna magnetska stimulacija korištena je kako bi se dobio motorički evocirani potencijal i mehanički odgovori u aktivnom mišiću. U prosjeku je šest odgovora analizirano prije vježbe, te svaka 25. kontrakcija za vrijeme vježbe i u fazi oporavka.
Rezultati
Prosječan broj izometričkih kontrakcija prije nastupanja umora kod ispitanika bio je 175 ponavljanja. Za vrijeme vježbe, amplitude mehaničkih, kao i električnih odgovora značajno su se mijenjale (p<.001 i p<.002). Potencijal elektrofizioloških odgovora bio je istaknut samo na početku zadatka dok je sila kontrakcije još bila visoka sve do nastupanja konačnog umora. Obje su se mjere smanjile nakon završetka zadatka. Ipak, smanjenje elektromiografskih odgovora bilo je veće. U fazi oporavka sila kontrakcije se u potpunosti oporavila, dok je elektrofiziološki potencijal i dalje ostao smanjen (p<.05).
Rasprava i zaključak
Za vrijeme i nakon umarajućeg zadatka, modulacija mehaničkih i elektrofizioloških odgovora na transkranijalnu magnetsku stimulaciju nije tekla paralelno. Dodatna kvalitativna analiza elektrofizioloških odgovora pokazala je sistematičan prijelaz sa bifazičnog odgovora, zabilježenog u mjerenju prije testa, na polifazičan odgovor koji se javlja u fazi umaranja i oporavka. Ovaj fenomen može ukazivati na prijelaz s monosinaptičkih na oligosinaptičke kortikospinalne projekcije što, naime, može uzrokovati vremenski različitu selekciju i aktivaciju motoričkih jedinica. Amplituda vala M, dobivena stimulacijom ulnarnog živca zgloba šake nakon produžene ponavljane umarajuće voljne izometričke kontrakcije, nije se značajno razlikovala od iste dobivene stimulacijom primijenjenom prije ovog iscrpljujućeg protokola. Val F, kao mjera periferne pobuđenosti, nije pokazao značajne modifikacije za vrijeme eksperimenta. Na temelju dobivenih rezultata moguće je isključiti utjecaj perifernih faktora na ove modulacije.
Mehanički odgovori na transkranijalnu magnetsku stimulaciju nisu striktno odražavali elektrofiziološke evocirane potencijale, štoviše, ponašali su se potpuno različito u nekim točkama mjerenja. Za ukupni obrazac evociranih odgovora najvjerojatnije su odgovorni kortikalni mehanizmi. Čini se da je razina pobuđenosti evociranih odgovora snažno pod utjecajem aferentnog ulaza. Nesrazmjer između mehaničkih i elektrofizioloških odgovora mogao bi se objasniti modulacijom cervikalnog propriospinalnog sustava te mehaničkim objašnjenjem povezanim s ulogom mišićne čvrstoće u produkciji sile mišićnog trzaja.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4196
URI
Datum izdavanja:
23.12.2004.
Posjeta: 2.734 *