Kineziologija, Vol. 36 No. 2., 2004.
Prethodno priopćenje
Menadžment sporta: pripovijedanjem osmišljena djelatnost menadžera
Allan Edwards
James Skinner
Keith Gilbert
Sažetak
Članak je pokušaj da se istraži pripovijedanje sportskih upravitelja (menadžera) u Australiji. Sastajali smo se jednom mjesečno tijekom dužeg razdoblja kako bismo razmjenjivali svoje ideje o sportu. Tijekom tih sastanaka otkrili smo neke skrivene probleme i teškoće s kojima se svakodnevno moraju nositi sportski upravitelji, a onda smo postupno došli i do nekih zaključaka o težini zadataka koje valja obaviti. U članku smo definirali epistemologiju pripovijedanja kako bismo pokazali da pripovijedanje valja promatrati kao izvorno istraživačko oruđe znanstvenika iz područja sportskog menadžmenta, a ne kao još jednu “kvalitativnu paradigmu” koju je bolje ignorirati. Kao što raspravljamo u članku, narativni pristup sportskom menadžmentu dopušta istraživačima da povežu teoriju s iskustvom i uspostave odnos između svakodnevne prakse menadžera i njihovog znanja. Prihvatimo li takav pristup pripovijedanju, otvorit će nam se sasvim nov pogled na organizaciju sporta i pojedince koji su zaduženi za njeno učinkovito funkcioniranje. Stoga termin pripovijedanje, naracija, premda pripada govoru i premda je neformalan diskurs, odražava profesionalan i konceptualan proces kojim pojedinci iznose svoje osobne pripovijesti. Vrlo brzo smo otkrili da je prava svrha pripovijedanja obuhvatiti promišljanje ili teorijsku sastavnicu. Pripovijesti ne postoje, kako piše Bruner (1991): “u nekom stvarnom svijetu, gdje strpljivo i vječno čekaju da bi se vjerodostojno odrazile u tekstu. Čin stvaranja, oblikovanja naracije puno je više od pukog biranja, izvlačenja događaja iz stvarnosti, sjećanja ili mašte i od njihova slaganja nekim prikladnim redoslijedom. Događaji zapravo sami po sebi moraju tvoriti samo pripovijedanje.”(str. 8) Tako je pripovijedanje, naracija reflektivna, misaona praksa, a priča nije. Pripovjedač automatski dobiva moć da nadzire materijal koji predstavlja, moć koja izvire iz položaja organizatora da bi se pretočila u konačnu pripovijest. U našem druženju s upraviteljima, menadžerima impresioniralo nas koliko su se trudili i koliko su vremena uložili da bi dali značenje svome glasu. Drugim riječima, složili smo se da termin “glas” sa sobom nesvjesno nosi pretpostavku da je grupa prirodno autentična te da taj moćan medij dopušta sudionicima da tijekom istraživanja daju glas svojim problemima i brigama. Jer, kako kaže Ruddick (1993) o poimanju glasova: “koji su emocionalno više bestjelesni, više uznemirujući. Na jednoj razini mogu predstavljati pojedince ili skupine kojima je zanijekano pravo da sudjeluju ili ih se jednostavno nije slušalo .”(str. 8) Također smo dali pregled ideja koje se bave prisjećanjem (reminiscencijama) i istinitošću naracijskog istraživanja te smo nakon zapisivanja pripovijedanja, promišljanja i ponovnog zapisivanja zaključili da treba pažljivo istraživati i ispitivati kako bi se osiguralo učinkovito pokrivanje oba područja. Nekoliko se tema tijekom istraživanja stalno pojavljivalo: iskustvo, odgovornost, zahtjevi položaja, profesionalni razvoj, radne skupine, kolektivni duh i istraživač kao radnik na svome radnom mjestu. To su vrlo važna pitanja koja su menadžere kao skupinu zabrinjavala, a i nas istraživače su zanimala jer o njima prije istraživanja, tj. naših pripovjedačkih seansi nismo znali ništa. Kako se menadžeri nose s nepredvidljivošću života te kako rješavaju probleme s kojima se susreću? Svi odgovori su u naraciji. Njihove pripovijesti su pokazale kako je naracija vrlo snažna metoda koja omogućuje da se čuje kolektivni glas budući da većina menadžera zapravo radi u izolaciji i da, u biti, nemaju s kime podijeliti svoje ideje jer moraju paziti (čak se i boje) da bi drugi sportski kolektivi mogli iskoristiti njihove ideje.
Naracijsko istraživanje omogućilo nam je da razumijemo i druge načine upoznavanja svijeta menadžera koji se svakodnevno bave problemima sporta. Nadamo se da će ovo istraživanje potaknuti i istraživače, ali i sve sudionike u sportu da razgovaraju, razmjenjuju ideje, umjesto da rade u samoći. Tako bi se mogle dobiti nove spoznaje o praksi sportskih menadžera.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4201
URI
Datum izdavanja:
23.12.2004.
Posjeta: 3.670 *