Paediatria Croatica, Vol. 53 No. 4, 2009.
Pregledni rad
Suvremeni pristup dijagnostici i liječenju bolesti histiocita
Srđana Čulić
orcid.org/0000-0002-7317-6475
; Klinička bolnica Split
Sažetak
Histiocitoze karakterizira raznolika klinička prezentacija i nepredvidiv ishod. Infiltracija histiocitima može biti ograničena na kožu i kosti, s izvrsnom prognozom, ili se manifestirati kao teška multisustavna bolest loše prognoze. Većina slučajeva se javlja u djece od rođenja do dobi od 15 godina. Dijagnostički kriteriji uključuju staničnu morfologiju, površinske stanične i citokemijske biljege i nalaz elektronske mikroskopije. Tri najčešća oblika histiocitoze u djece su histiocitoza Langerhansovih stanica (LCH), hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) i indolentna sinus histiocitoza. LCH karakterizira proliferacija Langerhansovih stanica koje mogu infiltrirati brojne organe. CD1a glikoprotein i Birbeckove granule su dva specifična testa za LCH. HLH dijelimo na obiteljsku hemofagocitnu limfohistiocitozu (FHL), kao primarni oblik HLH-a vezan za genetski defekt i sekundarni oblik vezan za infekcije, maligne ili reumatske bolesti. Prevalencija HLH-a je 1.2 na 1.000.000 djece mlađe od 15 godina. FHL se obično javlja rano u dojenačkoj dobi. Identificirana su četiri genska defekta u FHL-u (autosomno recesivno nasljeđivanje), na koje otpada oko 50% do 80% obiteljskih slučajeva. Dva gena, PRF1 i UNC13D, odgovorna su za sintezu proteina, perforina i MUNC13-4. Treći je nedostatak gena Syntaxin 11 (STX11) i četvrti gen BIRC4 čija mutacija uzrokuje nedostatak X vezanog inhibitora apoptoze. Značajan postotak FHL bolesnika nema poznati genski defekt. Primjena kemoimunoterapije i transplantacije krvotvornih matičnih stanica poboljšala je ishod bolesti.
Ključne riječi
Deskriptori: HISTIOCITI – imunologija; HISTIOCITOZE – klasifikacija, imunologija, patologija
Hrčak ID:
48248
URI
Datum izdavanja:
17.12.2009.
Posjeta: 2.991 *