Izvorni znanstveni članak
Dvije hrvatske reinskripcije Hamleta
Ljiljana Ina Gjurgjan
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U članku se raspravlja o dvije reinskripcije Hamleta - Brešanovoj Predstavi ‘Hamleta’
u selu Mrduša Donja (1965) i Paljetkovoj Poslije ‘Hamleta’(1993). One se razlikuju od prethodne
recepcije Hamleta u Hrvatskoj jer naglasak nije na liku Hamleta kao neodlučnog
čovjeka i melankolika, već na Hamletu kao arhe-tekstu. Naime, žanr tragedije koji završava
moralnim pročišćenjem zadovoljava čovjekovu univerzalnu potrebu za pravdom i redom.
Međutim, ove dvije reinskripcije subvertirajući žanr tragedije ukazuju na etičku krizu
svog doba lišenoga kolektivnih moralnih vrednota.
Brešanova reinskripcija Hamleta, predstava kojeg je smještena u Mrdušu Donju je
karnivaleskna jer je tragedija preinačena u burlesku. No, kraj komada, kada glumac koji
glumi Hamleta, ali i dijeli njegovu sudbinu, ostaje u svojoj potrazi za pravdom napušten
od sviju, dok “kolo” pjeva svoju pohvalu tjelosnosti i požudi, a svjetla na pozornici se
gase, izražava nostalgiju za vremenom kada je Hamlet mogao osvetiti oca i pravda biti
zadovoljena. U tome je sličnost s Paljetkovim Poslije ‘Hamleta’. Iako se radi o postmodernom
komadu koji je “već napisan” (Hutcheon), Paljetkov komad je isto nostalgičan za svijetom
u kojem pravda biva zadovoljena. Napisan neposredno poslije blokade Dubrovnika, on je
kritika postmodernosti, koja, uhvaćena u mrežu etičke relativnosti nije u stanju reagirati.
Svijet generacije poslije Hamleta je stoga svijet umanjenih vrijednosti i likova bez osjećaja
svrhe i moralne odgovornosti.
Ključne riječi
Shakespeare; Brešan; Paljetak; intertekstualnost; reinskripcija; avangarda; postmodernizam
Hrčak ID:
61574
URI
Datum izdavanja:
15.4.2010.
Posjeta: 2.701 *