Izvorni znanstveni članak

Konceptualnosemantički temelji gramatičkih odnosa: predikatni instrumental u hrvatskome jeziku

Goran Tanacković Faletar ; Filozofski fakultet u Osijeku
Branimir Belaj ; Filozofski fakultet u Osijeku

Sažetak

Polazeći od opće pretpostavke da morfološki označeni padeži u sustavima flektivnih jezika
ne predstavljaju semantički »prazne« kategorije, već im se mogu pridružiti jedinstvena
značenja shematične naravi, ovaj rad metodološkim aparatom kognitivne gramatike opisuje
opće značenje i jednu vrlo zanimljivu gramatičku funkciju instrumentala u hrvatskome
jeziku – onu imenskoga dijela predikata. U skladu s kognitivnogramatičkim razlikovanjem
fonoloških, semantičkih i simboličnih jezičnih jedinica, od kojih su prve dvije, barem
približno, analogne strukturalističkim pojmovima izraza i sadržaja, dok simbolične jedinice
predstavljaju njihovu konvencionalnu kombinaciju, ovaj rad pokušava opisati semantički
pol instrumentala u navedenoj funkciji, kao i njegovu vezu sa semantičkim polovima
drugih instrumentalnih skupina koja se ostvaruje na višoj razini generalizacije u obliku
objedinjujućega shematičnoga koncepta paralelizma. U tom se smislu, dakle, i sufiksalni
morfemi za padežno označavanje u hrvatskom jeziku smatraju simboličnim jedinicama
koje posjeduju fonološki i semantički pol. Budući da se značenje simboličnih jedinica
ostvaruje u semantičkom prostoru (Langacker 1987: 76) činom konceptualizacije, a sama
konceptualizacija nužno uključuje vizualizaciju koja je čvrsto utemeljena na percepciji prostornih
odnosa, padežno kodiranje u ovom se radu promatra kao gramatičko eksponiranje
temeljnih obrazaca prostorno motivirane predodžbe izvanjezične stvarnosti. Pritom se
konceptualnosemantičkom analizom brojnih primjera upotrebe predikatnoga instrumentala
i njegove konkurencije s drugim padežima, koja pokazuje kako pridruživanje određenoga
padeža nedvojbeno proizlazi iz mogućnosti ili nemogućnosti samostalne predodžbe njegova
referenta, uspostavlja jasna analogija između gramatičkih odnosa i temeljnih zakonitosti
ljudske vizualne percepcije. U prvome dijelu rada pokušava se (u skladu s definicijama
pojmova trajektora, orijentira, shematičnosti i specifičnosti u kognitivnoj gramatici) opisati
značenje instrumentala (ponajprije u odnosu prema nominativu kao padežu čistoga imenovanja,
tj. subjektu/trajektoru u kontekstu jednostavne rečenice, ali i prema drugim, kosim
padežima), dok se u drugome dijelu rada ispituju sintaktičke implikacije tako uspostavljenoga
značenjskoga modela te se analizira funkcija predikatnoga instrumentala prijelaznih i
neprijelaznih glagola u odnosu na konkurentne padeže – nominativ i prijedložni akuzativ.
U skladu sa semantičkim opisom instrumentala u prvome dijelu rada pokušavaju se utvrditi
razlozi zbog kojih je upravo tom nesamostalnom padežu pripala konkurentna funkcija
kodiranja imenskoga dijela predikata. Na samom se kraju rada definiraju i određene
zakonitosti koje tijekom analize postaju jasno uočljive, a tiču se prilično nedvosmislenoga
utjecaja konceptualnosemantičkoga ustrojstva na gramatičke odnose u analiziranim primjerima,
tj. činjenice da nejednake mogućnosti samostalne predodžbe određenoga elementa
konceptualnoga ustrojstva, u smislu njegove kognitivne odvojivosti od drugih elemenata
istoga ustrojstva, vrlo jednoznačno utječu na njegovo padežno kodiranje. U tom se smislu
gramatičke zakonitosti u ovom radu promatraju kao jasan odraz nepobitnih pravilnosti
koje se mogu uočiti na konceptualnosemantičkoj razini.

Ključne riječi

predikatni instrumental; padežna značenja; kognitivna udaljenost; gramatički odnosi; hrvatski jezik

Hrčak ID:

62323

URI

https://hrcak.srce.hr/62323

Datum izdavanja:

17.12.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.221 *