Conference paper
Pavlini u Gariću
Ruža Lenac-Brleković
Abstract
Samostan pustinjaka sv. Pavla u Gariću jedan je od najstarijih samostana pavlina u Hrvatskoj. Čini se vjerojatnim da je u Garić pustinjake pozvao gospodar Garić-grada Henrik iz Mađarske, gdje je red osnovan 1215. godine. Došavši u Moslavinu, pustinjaci nalaze osamu i mir pogodan za molitvu i kontemplaciju. Proučavajući isprave, zaključila sam da su pustinjaci u Garić došli ili istovremeno kad i pavlini u Dubicu (1244.) ili prije njih jer su, sudeći prema ispravama, garićki pavlini 1256. već imali svoje obitavalište, a nešto kasnije započeli su i gradnju samostana i crkve Bl. Dj. Marije, koje su početkom 15. stoljeća dograđivali i proširivali. Tako su stvorili kompleks u kojem su imali sve što im je bilo potrebno za život, a okolno ih je plemstvo bogato legiralo brojnim zemljištima i tako im omogućilo ekonomsku nezavisnost. Garićki je samostan bio i locus credibilis – vjerodostojno mjesto na kojemu su okolni plemići pohranjivali svoje važne isprave i dragocjenosti. Crkva posvećena Bl. Dj. Mariji nadaleko je slovila kao hodočasničko mjesto. O veličini i važnosti toga srednjovjekovnog samostana svjedoči 588 isprava (darovnice, oporuke i dr.). Posljednja isprava iz samostana u Gariću datira iz 1520. godine. Kako se približavala opasnost, pavlini su selili arhivu i dragocjenosti u Remete i Lepoglavu i s narodom oko 1543. bježali pred turskom vojskom i martolozima na sigurnija mjesta. Padom Garić-grada (1544.) i Moslavine (1545.) ni za pavline ni za narod više nije bilo opstanka na tom području. Nakon oslobođenja Moslavine (1591.) garićki su pavlini pokušali obnoviti život u svome samostanu, ali im to nije uspjelo.
Keywords
Garić; pavlini; pavlinski red; Svetište Blažene Djevice Marije
Hrčak ID:
77004
URI
Publication date:
30.12.2011.
Visits: 2.368 *