Review article
ČUDO CRNE NOGE: ISTOČNJAČKO ZANEMARIVANJE ZAPADANJAČKIH PRINOSA HAGIOGRAFIJI SVETIH KUZME I DAMJANA
Nebojša J. Jović
; Clinic of Neurology and Psychiatry for Children and Youth, Belgrade, Serbia
Marios Theologou
; Clinic of Neurology and Psychiatry for Children and Youth, Belgrade, Serbia
Abstract
Pripovijesti o kršćanskim čudima snažno podržavaju liječnički identitet svetih Kuzme i Damjana. Čudo Crne noge je njihovo najznamenitije posmrtno čudo. Zlatna Legenda, koju je napisao Jacopo da Voragine, glavni je izvor ove pripovijesti. Ova zbirka čudesnih hagiografija prikupljena je u XIII stoljeću. Sveti Kuzma i Damjan čudotvorno transplantiraju crnu nogu Etiopljanina, crkvenjaku bijelog tijela, čija je noga zahvaćena tumorom.
Svetitelji su se pojavili u snu bolesnika s oboljelom nogom, amputirali je i zamijenili nogom nedavno preminule osobe. Ovo dramatično izlječenje privuklo je mnoge zapadne umjetnike.
Ikonografija Čuda Crne noge po prvi puta je predstavljena u Firenzi oko 1370. godine. Boja noge je kasnije privukla posebnu pozornost.
Počevši od 1990. godine u Grčkoj su se pojavile ilustracije Čuda Crne noge u (novo) Bizantskom stilu. Ovo čudo Svetih Bezsrebrenika nije povijesno zasnovano na Knjigama života Svetih u pravoslavnim crkvama. Djelovanje svetih liječnika usmjereno na zamjenu oboljele noge onom uzetom od mrtvog donora, bilo je nepoznato istočnom Kršćanstvu. Procjena izlječivih, čudotvornih moći Svetih Kuzme i Damjana u dostupnim pravoslavnim hagiografskim
izvorima pokazala je izrazito zanemarivanje čuda Crne noge. Neki suvremeni Grčki autori smatraju da ono ne zavrjeđuje pozornost.
Keywords
Čudo Crne noge; sv. Kuzma i Damjan; Grčka
Hrčak ID:
152049
URI
Publication date:
15.12.2015.
Visits: 4.479 *