Review article
Samoorganiziranje u suvremenoj teoriji organizacije (Osnove autonomne evolucije organizacije)
Božidar Jušić
; Ekonomski institut, Zagreb
Abstract
Svrha ovog rada jest ukazivanje na povezanost noogeneze teorija koje najznačajnije utječu na promjene teorije sustava u našem stoljeću. Teorija determinističkog kaosa oborila je dosadašnja deterministička shvaćanja. Ukazala je na nepredvidivost ishoda procesa usprkos poznavanju njihovih početnih uvjeta i pravila njihove promjene i dva ravnopravna oblika postojanja: kaosa i reda. Teorija autonomne, samoorganizirajuće evolucije suprotstavlja se isključivosti determinističke darvinističke teorije prirodnog odabira koju uvjetuju slučaj i vanjski, heteronomni utjecaji. Ona ukazuje na to da su osnovni činilac evolucije unutarnji oblici samoorganiziranja sustava, potaknuti otvorenošću i neuravnoteženjem sustava. Time je oduzeta apsolutna vrijednost klasičnim organizacijskim strategijama osnovanim na mehanicističkim predodžbama o svijetu i društvu. Ponovno se stavlja u prvi plan evolucionistička teorija, koja ističe prednosti strategije samoorganiziranja podešavanjem zadaći. Navedene nove teorije i u teoriji organizacije daju prednost razmjeni energije iznad njenog zadržavanja, elastičnosti i promjeni iznad stabilnosti. U sociotehničkim sustavima, kakav je i industrijska organizacija, organizirati znači koristiti jedinstvene ljudske sposobnosti svjesnog uvođenja fluktuacija (kaos) uvođenjem novih informacija, energije i materije u sustav u obliku ideja, očekivanja, modela, mitova, tehnologija i drugih aktivnosti koje stvaraju neuravnoteženost sustava radi izazivanja mutacija, odnosno stalnog obnavljanja sustava.
Keywords
autonomna evolucija; deterministički kaos; inventivna samoorganizacija; mehanistička organizacija; samoorganizirajuća evolucija
Hrčak ID:
154876
URI
Publication date:
30.6.1994.
Visits: 1.995 *