Original scientific paper

Spina, konji za utrke dvokolica i atenska keramika

Michael Vickers orcid.org/0000-0001-5812-0003 ; Ashmolean Museum, UK, Oxford OX1 2PH

Abstract

U ovom se članku ispituju dokazi o trgovini atenskom
keramikom s motrišta arhetipskog atenskog
aristokrata, točnije, vlasnika zaprege konja za utrke
dvokolica. Platonovu izreku “u svakome gradu postoje
dva grada: bogati i siromašni” (Rp. 422e) uporno
smeću s uma oni koji jednu drahmu dnevno uzimaju
kao standard prema kojemu se mogla mjeriti potrošnja.
Vlasnik konjske zaprege pripadao je jednom posve
drugom dohodovnom razredu i kretao se u krugovima
gdje je jedna drahma predstavljala beznačajnu
svotu i gdje se vrijednost stavki poput dragog kamenja,
paunova, kuća, robova, ostavina, miraza iskazivala
u minama (minae - jedinice od 100 drahmi). U
minama su se izražavale i cijene konja, premda se vrijednost određenih punokrvnih grla iskazivala u talentima
(većim jedinicama od po 60 mina). Neki od
najvrsnijih konja za utrke dvokolica uvozili su se iz
Veneta na sjeveru Jadrana, a s tom se trgovinom povezuju
i bogati nalazi atičke keramike iz nekropole u
Spini. No prisutan je velik raskorak između cijena po
kojima se, sudeći po dokazima, u antičko doba trgovalo
slikanom atičkom keramikom te cijena o kojima
se govori kada su posrijedi trkaći konji. Naime, iznosi
koji se navode u literaturi ukazuju na to da bi, kad bi
se svekolika atička keramika koja je ikada proizvedena
izvezla preko Pireja u 339. godini pr. Kr. (kao
godini za koju je moguće procijeniti brojke vezane uz
atensku trgovinu), ona činila manje od 40 % vrijednosti
ukupne robne razmjene. Rastegnemo li je na dva
ili više stoljeća, vrijednost keramike imala bi posve
neznatan udio u atenskoj robnoj razmjeni. Potvrdilo
se Finleyjevo zapažanje da je “srebro bilo najvažnije
atensko dobro”. U Spini gotovo da nije pronađena ni
jedna kovanica, ali tvrdi se da se za robu poput žita ili
trkaćih konja plaćalo antičkim ekvivalentom novčanica
u krupnim apoenima. Većina sačuvanog posuđa
(pa i onog koje je danas izgubljeno, ali se spominje
u popisima inventara hramova) čini višekratnike vrijednosti
ove ili one kovanice. Srebro na brodovima
koji su isplovljavali ne bi li se vratili s rasutim teretom
nije zauzimalo mnogo prostora. Prostor je bio popunjen
upravo onom vrstom keramike koja je u velikim
količinama pronađena u Spini, tj. keramikom koja je
predstavljala imitaciju onakve srebrnine kakvu danas
pronalazimo u sve većim količinama, osobito na prostoru
Trakije. Dodatna prednost promatranja antičkog
svijeta očima atenskog aristokrata je u tome da se
tako razotkriva kako su novije tvrdnje o postojanju
aristokratskih oslikavača keramike posve neodržive.
Finleyjevo zapažanje da “beazley-izam” predstavlja
primjer cara koji je gol može se smatrati donekle utemeljenim.

Keywords

utrke dvokolica; trkaći konji; atenska trgovina; trgovina na Indijskom oceanu; atenska oslikana keramika; trgovina na Jadranu; atenska aristokracija; atenska srebrnina; Tracija; cijene keramike; cijene konja; venetski ati; minae; aristokratski lončari; Alkmeonidi; Sir John Beazley; “beazley-izam”

Hrčak ID:

193070

URI

https://hrcak.srce.hr/193070

Publication date:

29.12.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 1.897 *