Professional paper
Značaj jasnoće pravnih propisa u pomorskom pravu
John Culley
; London, England
Abstract
Autor člankom ukazuje koliko je za nesmetano funkcioniranje svake, pa tako i pomorskopravne prakse, važno da su pravni propisi - kojima se odnosi sudionika u pravnom prometu reguliraju - jasni i nedvosmisleni.
Polazeći od toga da se pravom uređuju međusobni odnosi privrednih subjekata, ponajprije da se utvrde određeni kriteriji prema kojima će se prosuđivati pozicija stranaka nekog posla i u okviru kojih će se moći tražiti, bilo dobrovoljno ili sudsko rješenje nastalih nesuglasica i sporova, autor ističe da pravo ne može do kraja postići tu svrhu ako nije potpuno jasno i ako ne daje nedvosmisleni odgovor na pitanje u svakom konkretnom slučaju, čak i uz cijenu da ponekad zbog toga odstupi od načela pravednosti. S obzirom na nečelo da ugovori obvezuju stranke pojedinih standardnih obrazaca brodarskih ugovora, one trebaju biti vrlo oprezne prilikom njihova zaključivanja, jer im u slučaju nepreciznih ugovornih formulacija, kontradiktornih odredaba, itd., pravo kasnije neće moći pomoći u razrješavanju sporova koji iz toga neminovno prijete da nastanu.
U potporu svojih naprijed navedenih uvjerenja i ocjena, autor u nastavku članka iznosi i analizira tri sudske presude u tri različita spora, nastala na osnovi primjene određenih standardnih obrazaca brodarskog ugovora na putovanje. Autor uz to napominje kako je u posljednje vrijeme zamijećen veći broj sporova oko značenja pojedinih klauzula u standardnim brodarskim ugovorima na putovanje, za razliku od standardnih brodarskih ugovora na vrijeme, koji su izazvali sporove u šezdesetim i sedamdesetim godinama, pa se može zaključiti da se u međuvremenu ustalila i terminologija takvih ugovora, a ujedno i izgradila prateća sudska praksa koja pomaže u tumačenju pojedinih standardnih odredaba.
U prvom slučaju broda ''Kyzikos'', brodarski ugovor na putovanje je u klauzuli o početku roka za iskrcaj sadržavao frazu ''whether on berth or not''. Brod je zbog loših vermenskih prilika bio spriječen pristati na predviđeno pristanište u luci odredišta, mada su vlasnici broda dali pismo spremnosti čim je brod usidren. Engleska Kuća lordova je zauzela stav da je prigovor naručitelja prijevoza opravdan i da frazu ''whether on berth or not'' treba tumačiti tako da se odnosi samo na slučajeve kad je pristanište slobodno (engl. available), a ne i na slučajeve kad je pristanište doduše bilo slobodno, ali iz nekog drugog razloga (kao u konkretnom slučaju zbog vremenskih prilika) nije bilo dostupno. Ovakvo tumačenje je, smatra autor, nedosljedno i unosi pravnu nesigurnost u značenje fraze ''whether on berth or not'' i pokazuje kako pravo može utjecati na izbijanje budućih sporova.
U drugom slučaju broda ''Dominique'', naručitelj prijevoza iz brodarskog ugovora na putovanje bio je prisiljen prekrcati teret vožen brodom ''Dominique'' na drugi brod, i dopremiti ga u luku odredišta, jer je vjerovnik brodovlasnika zaplijenio brod u čarteru tijekom putovanja. Kako je u brodarskom ugovoru na putovanje bilo predviđeno, vozarina se trebala platiti unaprijed i smatrati se zarađenom već prilikom izdavanja teretnice. Naručitelj prijevoza je smatrao da ima pravo svoje troškove prekrcaja tereta i završetka putovanja drugim brodom prebiti ugovorenom vozarinom. No, engleska Kuća lordova to nije prihvatila, s obrazloženjem da je ugovorom između stranaka bilo jasno predviđeno kad se vozarina smatra zarađenom i da takva vozarina mora biti isplaćena bez odbitaka, bez obzira na bilo kakvu povredu ugovora od strane vlasnika broda.
U trećem je sporu, u vezi s brodom ''Freewave'', engleski apelacijski sud utvrdio točno značenje ugovorne klauzule predviđene u brodarskom ugovoru da će se iskrcaj tereta obaviti ''po stopi od 1.000 tona dnevno na osnovi pet ili više grotla u upotrebi ili po ugovorenoj dnevnoj tonaži ako se radi o manje grotla''. Naručitelji su tumačili da odredba o ''grotlima u upotrebi'' implicira da se postotak tereta za iskrcaj po danu smanjuje proporcionalno sve većoj količini iskrcanog tereta, jer oslobađanjem svakog slijedećeg grotla ono prestaje biti u upotrebi. Na taj bi način naručitelji imali pravo sve sporije iskrcavati teret, s obzirom da bi se sve više grotla praznilo. Kako je ovakvo tumačenje ugovorne odredbe ne samo protivno trgovačkoj logici nego i namjeri stranaka prilikom zaključenja ugovora, sud nije prihvatio tumačenje naručitelja nego je zauzeo stav da se klauzulom utvrđuje količina tereta koju treba dnevno iskrcati, a ne količina tereta koja nakon dnevnog iskrcaja još ostaje na brodu. Ovom je presudom sud utvrdio pravično tumačenje ugovorne odredbe stranaka koja, kad bi se tumačila kako su predlagali naručitelji, ne samo da bi bila besmislena s poslovnog aspekta nego bi iziskivala vrlo komplicirana izračunavanja u svakom konkretnom slučaju.
Autor završava članak upozorenjem brodovlasnicima da obraćaju veću pažnju na klauzule koje unose u brodarske ugovore, a koje često mogu doći u suprotnost s tipskim klauzulama sadržanima u pojedinim formularima brodarskih ugovora. Takve situacije pogoduju kasnijem nastanku sporova, pa ih stoga treba izbjegavati. Osim toga autor naglašava da stranke trebaju uvijek biti vrlo oprezne prilikom sastavljanja brodarskih ugovora, jer ono što stranke ugovorom izričito predvide pravo ne može kasnije promijeniti ni kad je izričito na štetu jedne od stranaka.
Keywords
pomorsko pravo - jasnoća propisa i ugovora; brodarski ugovori - (ne)jasne i (ne)dvosmislene odredbe; brodarski ugovori - pravni status ugovornih strana;
Hrčak ID:
215197
URI
Publication date:
18.12.1989.
Visits: 939 *