Original scientific paper

https://doi.org/10.22210/suvlin.2021.092.03

Metalingvistički elementi i postupci u analizama starih indijskih gramatičara

Goran Kardaš ; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb

Abstract

Članak predstavlja i analizira neke od najistaknutijih metalingvističkih elemenata, kao što su
tehnički termini (saṃjñā) i posebno metapravila (paribhāṣā), u gramatičkim analizama sanskrta starih indijskih gramatičara počevši s Pāṇinijem (4. st. pr. n. e.). Pri tome je posve jasno da su stari indijski gramatičari eksplicitno razlikovali između objektnog (prirodnog) jezika (sanskrta) i specijalnog
jezika putem kojega se vrši opis i analiza objektnog jezika, tj. metajezika. Potonji, osim spomenutih
metalingvističkih elemenata, obuhvaća i specijalne notacijske konvencije putem kojih gramatičari postižu ekonomičnost i sažetost u formuliranju gramatičkih pravila u užem smislu. Posebna je
pozornost posvećena analizi metapravila Aṣṭādhyāyī. 1. 1. 68 koje, čini se, uvodi danas uobičajenu
metalingvističku distinkciju između upotrebe (denotacije) i navođenja (autoreferencije). Pored dubokih uvida u jezične strukture koje nisu vidljive na površinskoj razini puke gramatičke deskripcije,
indijski su gramatičari (pogotovo Patañjali) zaslužni i za oblikovanje stroge racionalne metodologije
analize koja je bila paradigmatska za sve ostale grane znanosti u Indiji, uključujući i filozofiju.

Keywords

metalingvistika; indijski gramatičari; sanskrt; indologija

Hrčak ID:

269765

URI

https://hrcak.srce.hr/269765

Publication date:

31.12.2021.

Article data in other languages: english

Visits: 1.410 *