Kako su odrastale europske generacije? Demografski i socioekonomski događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob u Europi

2.1. Prvo zaposlenje

U mnogim razvijenim zemljama mladi se suočavaju s ekonomskom nesigurnošću, koja još više dolazi do izražaja u vremenima ekonomske krize (Sobotka, Skirbekk i Philipov, 2011). U kontekstu ovog rada ekonomsku nesigurnost smatramo čimbenikom rizika za pojedince, koji se uglavnom odnosi na pojavu nesigurnosti na tržištu rada, kao što je, na primjer, nezaposlenost te pojava poslova na određeno vrijeme, često na kratak rok (Kreyenfeld, Andersson i Pailhé, 2012). U posljednjih nekoliko desetljeća povećala se stopa nezaposlenosti mladih, djelomično povezana s globalizacijom i tehnološkim promjenama koje su smanjile broj radnih mjesta koja su mladi ranije popunjavali. Istodobno, porastom gospodarske liberalizacije, radna mjesta koja su u prošlosti imala dugoročnu sigurnost zamijenjena su nesigurnim i slabo plaćenim poslovima s ugovorima na određeno vrijeme. Mills i Blossfeld (2013) tvrde da su globalizacija i njezini učinci ključni za razumijevanje nedavnih promjena u tranziciji mladih u odraslu dob. Globalizacija je prema Blossfeldu i dr. (2005) razumno objašnjenje za te promjene jer je, objašnjavaju autori, dovela do visoke razine nesigurnosti, među ostalim ekonomske i radne nesigurnosti, što stvara uvjete pod kojima mnogi mladi "ne uspijevaju napredovati" (Sanderson, Skirbekk i Stonawski, 2013). To pogoršanje ekonomskog položaja osobito je izraženo među mladima niskog i srednjeg obrazovanja (Adserà, 2017), što može dovesti do sve veće socijalne nejednakosti. A upravo sile globalizacije povećavaju nejednakost pružajući više prilika za bolje obrazovane mlade. Istodobno, životne okolnosti obilježene prekarnim radnim karijerama stvaraju osjećaj ekonomske nesigurnosti za pojedince, jer ti poslovi često impliciraju nesigurnu budućnost (Scherer, 2009). Posljednjih se desetljeća u Europi porast broja radnih mjesta s nesigurnim uvjetima rada smatra glavnim pokretačem odgode prvog roditeljstva (ne samo za žene) i niže stope fertiliteta (Kreyenfeld i dr., 2012;Mills i Blossfeld, 2013;Neels, Theunynck i Wood, 2013). U južnoj Europi, gdje su žene češće skrbnice, a muškarci glavni hranitelji, pogoršanje izgleda muškaraca na tržištu rada može negativno djelovati na fertilitet (Vignoli, Drefahl i De Santis, 2012).

2.2. Napuštanje roditeljskog doma

Istraživanja su potvrdila velike razlike među europskim zemljama u vremenu i razlozima odlaska mladih odraslih osoba iz roditeljskog doma (Billari i Liefbroer, 2010;Aassve, Arpino i Billari, 2013). Na vrijeme odlaska iz roditeljskog doma djeluju individualna obilježja, poput razine obrazovanja, sociodemografska obilježja roditelja, ali i sociokultorološko okruženje i povijesni kontekst (Goldscheider i Goldscheider, 1999;Iacovou, 2010). Jedan od razloga velikog interesa demografa za proučavanje napuštanja roditeljskog doma njegova je povezanost s dubokim demografskim promjenama koje su najprije počele u zemljama zapadne i sjeverne Europe šezdesetih godina 20. stoljeća i koje su stavljene pod teorijsku paradigmu naziva druga demografska tranzicija (van de Kaa, 1987;Lesthaeghe, 1995). Te promjene uključuju dva procesa koja su povezana s obrascima napuštanja roditeljskog doma: pad stope sklapanja braka koji nije u potpunosti kompenziran porastom izvanbračne kohabitacije i rast samačkog života prije prvog ulaska u zajednički suživot s partnerom. Životni aranžmani u manje bogatim europskim državama vjerojatno su donekle povezani s ograničenjima koja ne odgovaraju ranom osamostaljenju, poput neriješenoga stambenog pitanja i nesigurnosti zaposlenja, te nedostatku institucionalne potpore. S druge strane, u pojedinim zapadnoeuropskim državama mlade odrasle osobe mogu napustiti roditeljski dom bez znatnog gubitka životnog standarda zahvaljujući i dobro razvijenoj institucionalnoj podršci države blagostanja. Primjerice, mlađa dob pri odlasku iz roditeljskog doma u tim zemljama često se pripisuje naprednoj socijalnoj državi koja pruža visoku razinu potpore mladim odraslim osobama, kao što su studentski krediti, naknade za nezaposlenost i socijalna skrb te stambene subvencije (Billari i Liefbroer, 2007). Istodobno, neka su istraživanja dovela u vezu obrasce kasnijeg napuštanja roditeljskog doma u južnoj Europi s vrlo niskim fertilitetom (Dalla-Zuanna, 2001). To može biti povezano i s činjenicom da su u tim zemljama međugeneracijske obiteljske veze puno jače, a individualistička kultura puno slabija nego u zemljama sjeverne i zapadne Europe gdje mladi napuštaju roditeljski dom u relativno ranoj dobi (Reher, 1998).

2.3. Prva kohabitacija i prvi brak

Demografska istraživanja pokazala su da se dob pri sklapanju braka znatno razlikuje među generacijama, kalendarskim razdobljima i zemljama (Billari, 2005;Sobotka i Toulemon, 2008;Hoem i dr., 2009). Diljem Europe odgađa se sklapanje prvog braka (Sobotka i Toulemon, 2008;Hoem i dr., 2009), a povećala se i varijanca prosječne dobi pri sklapanju prvog braka (Billari i Liefbroer, 2010). Sklapanje prvog braka i dobivanje prvog djeteta, osim što su se pomaknuli na kasniju dob, više nisu u tolikoj mjeri međusobno povezani kao što su to bili u ranijim generacijama (Corijn i Klijzing, 2001). Povijesno gledano, zemlje sjeverne i zapadne Europe razlikovale su se od ostatka europskih zemalja po neuobičajeno visokoj prosječnoj dobi pri sklapanju braka i visokom udjelu neoženjenih/neudanih (Hajnal, 1965). Malo je dokaza o jasnoj konvergenciji među zemljama u ovim životnim događajima. Elzinga i Liefbroer (2007) u komparativnoj analizi europskih zemalja pokazali su da zemlje sjeverne i zapadne Europe konvergiraju prema novim trendovima u tranziciji u odraslu dob, koje karakteriziraju i odgoda prvih bračnih zajednica i duga razdoblja predbračne kohabitacije, nakon koje slijedi rađanje prvog djeteta. U sličnoj analizi, samo za žene, Billari i Liefbroer (2010) pokazali su da je difuzija novih demografskih ponašanja (kao što je npr. kohabitacija) najprije započela u sjevernoj Europi, zatim u zapadnoj Europi, a u novije se vrijeme proširila na južnu i istočnu Europu. Dakle, "alternativni" životni aranžmani mladih, poput kohabitacije i roditeljstva izvan braka, širili su se za iste europske demografske kohorte vrlo različito, ovisno i o različitim normativnim okruženjima u Europi (Fokkema i Liefbroer, 2008).

2.4. Dob za prvo roditeljstvo

U literaturi o tranziciji u odraslu dob dobro je dokumentirano na koji način drugi životni događaji u sklopu te tranzicije djeluju na fertilitet (vidjeti npr.Baizán, Aassve i Billari, 2003). Prvo roditeljstvo jedan je od ključnih događaja u tranziciji u odraslu dob te se porast prosječne dobi pri rađanju prvog djeteta dogodio diljem Europe. Prosječna dob pri prvom porodu, uz izvjesne varijacije među zemljama, znatno je porasla u posljednjih nekoliko desetljeća u gotovo svim europskim državama (Billari i dr., 2007;Mills i dr., 2011;Beaujouan i Sobotka, 2019). Istraživanja na mikrorazini proces odgode rađanja povezuju s brojnim životnim okolnostima. Za početak, odgađanje roditeljstva povezuje se s promjenama u dinamici partnerskih odnosa, što uključuje kasnije stupanje u brak (Corijn i Klijzing, 2001;Mills i Blossfeld, 2005), ulazak u nekoliko veza prije dobivanja prvog djeteta (Wu i Schimmele, 2005) i rast broja parova koji žive u izvanbračnoj kohabitaciji povezanoj s kasnijim stupanjem u brak (Bumpass, Sweet i Cherlin, 1991;Mills, 2004), čak i s potpunom apstinencijom od braka (Gibson-Davis, Edin i McLanahan, 2005). Vrijeme prvog rađanja određeno je i socioekonomskim karakteristikama pojedinca. Istraživanja pokazuju da žene koje planiraju karijeru odgađaju majčinstvo (Gustafsson,2003,2005;Knaele i Joshi, 2008;Miller, 2011). Obrazovanije žene vjerojatnije će odgoditi brak i rađanje jer su sklonije izgradnji karijere i povećanju potencijala za zaradu. Iako žene s nižim obrazovanjem ranije rađaju, žene s višim obrazovanjem vjerojatnije će to nadoknaditi u kasnijoj dobi (Sobotka, 2004;Kravdal i Rindfuss, 2008). Istraživanja koja povezuju obrazovanje s fertilitetom zasad ne nude čvrste i nepobitne zaključke. Neki empirijski pronalasci upućuju na obrnuto proporcionalnu vezu između razine obrazovanja i vremena prvog rađanja (Rindfuss, Morgan i Offutt, 1996;Martin, 2000;Lappegård, 2002;Meron i Widmer, 2002), a drugi ne uspijevaju potvrditi vezu između obrazovanja i fertiliteta (Skirbekk, 2008). Pojedinci mogu odgoditi roditeljstvo i zbog ekonomske nesigurnosti, ali između drukčijih institucionalnih okruženja postoje znatne razlike u učinku nesigurnosti na vrijeme rađanja (Mills i Blossfeld, 2005). Istraživanja na primjeru Italije pokazuju da kasniji odlazak iz roditeljskog doma može ograničiti konačnu veličinu obitelji jer smanjuje potencijalni vremenski interval za roditeljstvo (Dalla-Zuanna, 2001), osobito u slučajevima nerazvijenog sustava socijalnih i najamnih stanova (Tanturri, 2016).

3.1. Priprema podataka

Kako bi podatci bili prikladni za analizu povijesti događaja (vidjeti npr.Yamaguchi, 1991: 21-24;Box-Steffensmeier i Jones, 2004: 70), presložili smo ih tako da jedan redak u bazi odgovara jednoj godini u životu svakog ispitanika, počevši od petnaeste godine (dakle, u toj dobi u našoj analizi ispitanici postaju izloženi riziku od nastupanja pojedinog događaja) pa sve do dobi u kojoj je ispitanik doživio promatrani događaj ili do dobi od 34 (uključivo) godine, tj. do završetka intervjua za mlađe ispitanike, što se prije dogodi. Gornja granica od 34 godine života česta je u istraživanjima o tranziciji u odraslu dob (vidjeti npr.Schwanitz, 2017). Analizu smo ograničili na ispitanike rođene 1996. i ranije. Dob u kojoj su ispitanici doživjeli pojedini životni događaj izračunali smo tako što smo godinu rođenja oduzeli od kalendarske godine koju su ispitanici naveli kao vrijeme kad im se zbio određeni životni događaj. Za one ispitanike koji nisu doživjeli događaj izračunali smo razliku između godine završetka intervjua i godine rođenja. Ispitanike smo pratili najduže 20 godina, od 15. do 34. godine života.Tablica 1 prikazuje, odvojeno prema spolu, sve životne događaje, tj. zavisne varijable u našoj analizi i odgovarajući broj ispitanika, broj osoba-godina (engl. person-years) i broj životnih događaja koji bilježimo u uzorku. Svaka zavisna varijabla kodirana je tako da 1 označuje događaj u određenoj životnoj dobi za pojedinog ispitanika u uzorku, a 0 označuje da događaja nije bilo. Ovako pripremljene podatke o povijesti životnih događaja u diskretnom vremenu analiziramo modelima binarne logističke regresije.

3.2. Analitički pristup

U prvoj analizi ispitujemo kako se tranzicija u odraslu dob mijenjala među demografskim kohortama i jesu li se te promjene drukčije odvijale u različitim europskim regijama. Kao kovarijate razmatramo četiri dobro poznate demografske kohorte (Dimock, 2019), tihu generaciju (rođene između 1928. i 1945.), baby boomere (rođene između 1946. i 1964.), generaciju X (rođene između 1965. i 1980.) i milenijalce (rođene između 1981. i 1996.) i sedam europskih regija: sjevernu Europu (Danska, Finska, Island, Norveška, Švedska), zapadnu Europu (Belgija, Francuska, Irska, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo), srednju Europu – zapad (Austrija, Njemačka, Švicarska), srednju Europu – istok (Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka), istočnu Europu (Estonija, Latvija, Litva), jugoistočnu Europu (Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Srbija, Slovenija) i južnu Europu (Cipar, Italija, Portugal, Španjolska).

Analiza započinje najjednostavnijim modelima koji sadržavaju samo dob: linearnu i kvadriranu. Linearna i kvadrirana dob u ovom slučaju zajednički opisuju osnovni rizik (engl. baseline hazard) u modelima analize povijesti događaja, odnosno vjerojatnost životnog događaja u određenoj dobi, pod uvjetom da se taj događaj već nije dogodio. Postoje i drugi načini za specifikaciju osnovnog rizika (iskušali smo ih nekoliko u sklopu ove analize), no kako pokazujeGrafikon 1, dob zadana kao polinom drugog stupnja zadovoljavajuće dobro odgovara općem modelu u kojem je dob zadana kao stepenasta funkcija (model s indikator-varijablama za svaku pojedinačnu dob, osim za referentnu kategoriju), zato smo se odlučili za ovu jednostavnu i razumljivu specifikaciju.

Grafikon 1 Specifikacija modela analize povijesti događaja u diskretnom vremenu

U najjednostavnije modele, koji sadržavaju samo dob (linearnu i kvadriranu), u sljedećim koracima dodajemo kovarijate, demografsku kohortu i europsku regiju te ispitujemo jesu li i u kojoj mjeri te varijable povezane sa životnim događajima koje analiziramo. Zatim preko interakcije između dobi i demografske kohorte ispitujemo jesu li se i kako obrasci životnih događaja prema dobi mijenjali među europskim generacijama. Ako interakcija između dobi i demografske kohorte poboljšava model, onda to upućuje na neproporcionalne učinke demografske kohorte, odnosno upućuje na statistički signifikantne promjene u obrascima tranzicije u odraslu dob među generacijama (drugim riječima, oblici krivulja kakve su prikazane naGrafikonu 1 mijenjaju se među demografskim kohortama, a ne pomiču se proporcionalno prema gore ili prema dolje, ovisno o generaciji). Naposljetku ispitujemo i jesu li se te promjene među demografskim kohortama odvijale drukčije u različitim europskim regijama, uvodeći trosmjernu interakciju između dobi, demografske kohorte i europske regije. Kao i u prethodnom slučaju, ako je model s interakcijom statistički bolji od jednostavnijeg modela bez interakcije, onda to sugerira da su se međugeneracijske promjene u tranziciji u odraslu dob odvijale drukčije u različitim europskim regijama. Modele uspoređujemo koristeći se testovima omjera vjerodostojnosti (engl. likelihood ratio tests, dalje u tekstu koristimo se kraticom LR testovi) i s obzirom na Akaikeov i Bayesov informacijski kriterij (pri čemu manje vrijednosti označuju bolje modele). S obzirom na velik broj procijenjenih koeficijenata u tako zadanim modelima, u nastavku ćemo tablično prikazati samo rezultate koji se odnose na međusobne usporedbe modela (vidjetiTablicu 2), što će nam omogućiti da ocijenimo poboljšavaju li interakcije modele, a ostale dobivene rezultate prikazat ćemo grafički, u obliku procijenjenih vjerojatnosti životnih događaja prema dobi s obzirom na demografsku kohortu (vidjetiGrafikon 2) i europsku regiju (vidjetiGrafikon 3). Osim što ćemo tako uštedjeti prostor, olakšat će nam i interpretaciju rezultata.

U drugoj analizi naglasak stavljamo na prvo roditeljstvo i istražujemo kako su ostali životni događaji u sklopu tranzicije u odraslu dob povezani s tim događajem. I ovdje se koristimo metodama analize povijesti događaja u diskretnom vremenu i procjenjujemo modele logističke regresije, a uz dob (linearnu i kvadriranu), demografsku kohortu i europsku regiju kao kovarijate upotrebljavamo obrazovanje (fiksan kovarijat²), ulazak na tržište rada, odlazak od roditelja, ulazak u kohabitaciju i sklapanje braka (u vremenu/s dobi promjenjivi kovarijati). Dakle, varijable koje smo ranije tretirali kao zavisne, ovdje postaju kovarijati, kako bismo ustanovili što tijekom tranzicije u odraslu dob potiče ili obeshrabruje mlade Europljane i Europljanke na prvo roditeljstvo i jesu li se i u kojoj mjeri ti čimbenici mijenjali među generacijama te kako se razlikuju među europskim regijama. Rezultate interpretiramo koristeći se omjerima šansi, odnosno potenciranim koeficijentima iz logističke regresije. Pozitivan koeficijent odgovara omjeru šansi većem od 1, a negativan koeficijent odgovara omjeru šansi manjem od 1. U našoj analizi omjeri šansi pokazuju kako se šanse za prvo roditeljstvo, u usporedbi sa šansama za neimanje djeteta, mijenjaju s jediničnom promjenom kovarijata (uz konstantne ostale kovarijate). Kao posljednji korak u analizu uvodimo i interakcije između svakoga životnog događaja u sklopu tranzicije u odraslu dob i demografske kohorte, odnosno europske regije, čime dopuštamo da se omjeri šansi koji opisuju efekte drugih životnih tranzicija na prvo roditeljstvo razlikuju među generacijama i među europskim regijama. Ako je omjer šansi za interakciju manji od 1, onda je povezanost slabija od one koja je očekivana kad se razmatraju samo glavni efekti, a ako je omjer šansi za interakciju veći od 1, onda je povezanost jača.

Pripremu podataka i statističku analizu proveli smo u softveru STATA 16.1 (StataCorp, 2019), a grafičke prikaze izradili smo u R-u s pomoću paketa ggplot2 (Wickham, 2016). U online suplementu na stranicama časopisa dostupni su anotirani dnevnici rada (tzv. log datoteke) iz softvera STATA, iz kojih su vidljivi koraci u provedenoj analizi te proizišli rezultati, od kojih su neki upotrijebljeni kao osnova za izradu vizualizacija prikazanih u nastavku rada.

4.1. Kako se tranzicija u odraslu dob mijenjala među demografskim kohortama i jesu li se međugeneracijske promjene u tranziciji u odraslu dob odvijale različito u različitim europskim regijama?

Prva analiza u ovom radu usmjerena je na međugeneracijske promjene u tranziciji u odraslu dob u Europi paTablica 2 uspoređuje seriju modela analize povijesti događaja u diskretnom vremenu u kojima su zavisne varijable životni događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob, modelirani odvojeno za muškarce i žene. Model 1 najjednostavniji je model uTablici 2, koji uz dob (linearnu i kvadriranu) sadržava još dvije varijable, demografsku kohortu i europsku regiju. Te dvije varijable bitno poboljšavaju modele u usporedbi s polazišnim modelom, koji sadržava samo varijable koje se odnose na dob, što je vidljivo iz LR testa uTablici 2 i iz nižih vrijednosti informacijskih kriterija u odnosu na polazišni model.

Model 2 nadograđuje Model 1 interakcijom između dobi i demografske kohorte. To znači da Model 2 dopušta neproporcionalne efekte demografske kohorte, tj. dopušta da se vjerojatnost životnog događaja mijenja na različit način s dobi u svakoj analiziranoj generaciji. U tom smisluTablica 2 sažima prvi važan nalaz ovog rada, a to je da se tranzicija u odraslu dob različito odvijala u različitim demografskim kohortama. Model 2 statistički je bolji od Modela 1 prema svim pokazateljima u Tablici 2: LR test upućuje na to da je interakcija između demografske kohorte i dobi signifikantna na svim uobičajenim razinama u svim modelima, na što upućuju i niže vrijednosti informacijskih kriterija (jedina je iznimka Bayesov informacijski kriterij koji je blago porastao u modelu za odlazak od roditelja za muškarce).

Umjesto tablično, u obliku procijenjenih koeficijenata, rezultate iz Modela 2 prikazujemo grafički. Kako bismo što bolje razumjeli implikacije dobivenih regresijskih koeficijenata,Grafikon 2 prikazuje kako se vjerojatnosti svakog od analiziranih životnih događaja³ mijenjaju s dobi za svaku razmatranu demografsku kohortu, odvojeno prema spolu. SGrafikona 2 jasno je vidljiva odgoda većine životnih događaja za kasniju dob u mlađim generacijama, što osobito dolazi do izražaja kod događaja koji se odnose na formiranje obitelji, odnosno kod ulaska u (izvan)bračni suživot s partner(ic)om i kod dobivanja djece.

Starije kohorte (posebno baby boom generacija) ušle su u odraslu dob u vrijeme poslijeratnoga ekonomskog oporavka i gospodarskog rasta te razvoja socijalne države koji su omogućili većini mladih odraslih da brzo postanu ekonomski neovisni (Chauvel i Schröder, 2014). S druge strane, generacija X i milenijalci odgađali su prvo zaposlenje ponajprije zbog duljega, postsekundarnog obrazovanja, ali i mogućeg utjecaja globalizacije koja je povećala nesigurnosti u tranziciji prema prvom poslu (Blossfeld i dr., 2005).

Obrasci napuštanja roditeljskog doma ne razlikuju se znatnije među promatranim demografskim kohortama, pogotovo kod muškaraca. Do sličnih nalaza došli su Billari i Liefbroer (2010) koristeći se podatcima iz treće runde Europskoga društvenog istraživanja, koja je također sadržavala rotirajući modul o "tajmingu" životnih događaja koji se povezuju s tranzicijom u odraslu dob. Naša analiza dodatno je obuhvatila i generaciju milenijalaca te tri zemlje jugoistočne Europe koje nisu sudjelovale u trećoj rundi. Ta svojevrsna međugeneracijska konvergencija u obrascima odlaska od roditelja može se objasniti činjenicom da se napuštanje roditeljskog doma više ne mora svoditi na napuštanje zbog zasnivanja braka i djece, nego da postoje različiti putevi odlaska spojeni s pojavom alternativnih životnih aranžmana i destandardizacijom životnih događaja povezanih sa zajedničkim životom s partnerom (Elzinga i Liefbroer, 2007;Fokkema i Liefbroer, 2008). Moderna demografska ponašanja, poput kohabitacije, u novim su generacijama u dobroj mjeri kompenzirala tradicionalne razloge napuštanja roditeljskog doma iz starijih kohorti.

To je vidljivo i iz rezultata za prvu kohabitaciju i prvi brak, gdje mlađe generacije sve manje sklapaju brak, napose u dvadesetim godinama života, no to ne znači da su u jednakoj mjeri smanjili sklapanje partnerstva i izvanbračni zajednički život s partnerom. Teorija druge demografske tranzicije (Van de Kaa, 1987;Lesthaeghe, 1995) predviđa povećanje sklonosti za izvanbračnu kohabitaciju kod poslijeratnih generacija te odgodu i smanjivanje ulaska u formalnu bračnu zajednicu, posebice za najmlađe demografske kohorte. To može biti znak da se u mnogim zemljama pojavio novi oblik tranzicije u odraslu dob kojem brak više nije nužan preduvjet, kao što je to bio slučaj u ranijim razdobljima za starije kohorte.

Vjerojatnost za dobivanje prvog djeteta u kasnim dvadesetima kod tihe generacije i baby boomera počela je padati za one koji do te dobi nisu dobili dijete, no to se promijenilo za generaciju X i milenijalce kod kojih je očito odgađanje roditeljstva. Odgoda rađanja za kasniju dob, jedan od ključnih činitelja niskih stopa fertiliteta, najprije je započela u zemljama zapadne i sjeverne Europe od sedamdesetih godina 20. stoljeća, a u kasnijim desetljećima proširila se diljem Europe (Sobotka, 2004). Bila je potaknuta, između ostaloga, povećanjem stope participacije žena na tržištu rada, ekspanzijom tercijarnog obrazovanja, brzim širenjem modernih sredstava kontracepcije, nestabilnim ekonomskim uvjetima i promjenama u partnerskom i spolnom ponašanju (Mills i dr., 2011).

Grafikon 2 Procijenjene vjerojatnosti životnih događaja koji označuju tranziciju u odraslu dob za različite demografske kohorte (procjene iz Modela 2)

Kako bismo istražili jesu li se međugeneracijske promjene u tranziciji u odraslu dob različito odvijale u različitim europskim regijama, u modele analize povijesti događaja u sljedećem koraku dodali smo trosmjernu interakciju, tj. interakciju između dobi, demografske kohorte i europske regije.Tablica 2 uspoređuje tako specificiran Model 3 s jednostavnijim Modelom 2, koji sadržava dvosmjernu interakciju između dobi i demografske kohorte, za svaki od analiziranih životnih događaja. LR testovi i vrijednosti Akaikeova informacijskog kriterija u svim slučajevima favoriziraju Model 3 u usporedbi s Modelom 2 (vrijednost Bayesova informacijskog kriterija, koji jače penalizira složenije modele od Akaikeova informacijskog kriterija, porasla je u modelima za prvu kohabitaciju, prvi brak i prvo dijete za muškarce te u modelu za prvu kohabitaciju za žene).

Na temelju rezultata izTablice 2 dolazimo do drugoga važnog nalaza ovog rada: kohortno-specifične tranzicije u odraslu dob razlikuju se među europskim regijama. NaGrafikonu 3 za muškarce i naGrafikonu 4 za žene prikazujemo vjerojatnosti svakoga od analiziranih životnih događaja koje su procijenjene na temelju Modela 3 za svaku razmatranu demografsku kohortu u svakoj razmatranoj europskoj regiji.

Grafikon 3 Procijenjene vjerojatnosti životnih događaja koji označuju tranziciju u odraslu dob za različite demografske kohorte i europske regije (procjene iz Modela 3) – rezultati za muškarce

Napomena: U legendi S = sjeverna Europa, Z = zapadna Europa, CZ = srednja Europa – zapad, CI = srednja Europa – istok, I = istočna Europa, JI = jugoistočna Europa, J = južna Europa; vidjeti tekst u poglavlju 3.2 za klasifikaciju zemalja.

Razlike među europskim regijama velike su kad govorimo o ulasku na tržište rada i napuštanju roditeljskog doma. Na Grafikonima3 i4 vidljivo je da mladi iz različitih demografskih kohorti u južnoj Europi imaju nižu vjerojatnost zaposlenja od svojih vršnjaka u zapadnoj Europi, što je posebno očito za žene. Kod mladih žena na europskom jugu obrasci ulaska na tržište rada mijenjali su se među generacijama, odnosno povećavala se šansa zaposlenja kod mlađih kohorti. Od osamdesetih godina 20. stoljeća stopa participacije žena na tržištu rada i njihova ekonomska neovisnost u Španjolskoj i Portugalu znatno su se povećali, što je ostavilo učinka i na druge životne događaje poput ulaska u kohabitaciju i brak (Domínguez-Folgueras i Castro-Martín, 2008), povećavajući privlačnost kohabitacije na štetu braka. Istodobno, na europskom sjeveru izdašna država blagostanja ubrzala je vrijeme odlaska iz roditeljskog doma, zato što može djelovati kao oblik zaštitne mreže protiv nesigurnosti u tranziciji u odraslu dob (Blossfeld i dr., 2005). U zemljama jugoistočne Europe, gdje institucionalni aranžmani i socijalne politike nisu toliko razvijeni i podupirući za mlade, pronalazak prvog posla postupno se odgađao među kohortama, posebno za žene, dok je odlazak iz roditeljskog doma postao raspršeniji (posebno za muškarce) i nije koncentriran u uskoj određenoj dobi kao npr. u nordijskim zemljama.

Kod obiteljskih tranzicija (kohabitacija, brak i djeca), razlike među europskim regijama postoje, no smjer njihova kretanja isti je kad govorimo o međugeneracijskim promjenama. Trend kasnije kohabitacije vidljiv je i kod "južnjaka", koja je u mlađim generacijama još kasnija. To možemo povezati s familističkim obilježjima tih zemalja i općenito produženim suživotom s roditeljima, koji uglavnom svoju djecu ne potiču na samostalan život (Dalla Zuanna, 2001). Vidljiv je i trend odgode braka i kod muškaraca i kod žena, s tim da je u mlađim generacijama manje vjerojatan u mladoj odrasloj dobi u svim europskim regijama. Kasni ulazak u roditeljstvo, posebno potaknut sve duljim obrazovanjem (Neels i dr., 2017), postaje sve češći trend ne samo u sjevernoj i zapadnoj Europi, nego i u drugim regijama, napose u Italiji i Španjolskoj, zemljama koje već desetljećima bilježe vrlo niske stope fertiliteta (Beaujouan, 2020). Ne tako davna ekonomska recesija u Europi potvrdila je da ekonomski nesigurna vremena nisu poticajna za sklapanje braka i rađanje djece (Sobotka i dr., 2011;Goldstein i dr., 2013). Priroda tržišta rada također se promijenila posljednjih desetljeća; budući da je tržište postalo konkurentnije, zahtjevnije i manje sigurno, mlade žene i muškarci često rade na privremenim i slabo plaćenim poslovima (Mills i Blossfeld, 2005).

Grafikon 4 Procijenjene vjerojatnosti životnih događaja koji označuju tranziciju u odraslu dob za različite demografske kohorte i europske regije (procjene iz Modela 3) – rezultati za žene

Napomena: U legendi S = sjeverna Europa, Z = zapadna Europa, CZ = srednja Europa – zapad, CI = srednja Europa – istok, I = istočna Europa, JI = jugoistočna Europa, J = južna Europa; vidjeti tekst u poglavlju 3.2 za klasifikaciju zemalja.

4.2. Životni događaji povezani s tranzicijom u odraslu dob kao čimbenici prvog roditeljstva: međugeneracijske promjene i međuregionalne razlike

U drugoj analizi u ovom radu naglasak je na prvom roditeljstvu kao jednom od najvažnijih događaja kojim demografi obilježavaju tranziciju u odraslu dob (Shanahan, 2000). Cilj je istražiti kako je prvo roditeljstvo povezano s drugim važnim životnim događajima u mladoj odrasloj dobi i mijenja li se i kako ta povezanost među demografskim kohortama te razlikuje li se i kako među europskim regijama. Analizu započinjemo modelom analize povijesti događaja za prvo roditeljstvo koji kao kovarijate uključuje: dob (linearnu i kvadriranu), demografsku kohortu odnosno generaciju, europsku regiju i obrazovanje te ulazak na tržište rada, odlazak iz roditeljskog doma, ulazak u prvu kohabitaciju i prvi brak. Fokus je na povezanosti drugih životnih tranzicija u sklopu tranzicije u odraslu dob s tranzicijom u prvo roditeljstvo.

Tablica 3 prikazuje omjere šansi procijenjene u modelima binarne logističke regresije za muškarce i za žene, s pomoću kojih opisujemo efekte na šanse za prvo roditeljstvo odvojeno za Europljane i Europljanke. Na primjer, ulazak na tržište rada kod muškaraca povećava šanse za prvo roditeljstvo za 19 % (odnosno 1,19 puta), dok u modelu za žene ne pronalazimo signifikantan efekt prvog zaposlenja na šanse za prvo roditeljstvo. IzTablice 3 vidimo da šanse za prvo roditeljstvo rastu s napuštanjem roditeljskog doma (za 26 % za muškarce i za 69 % za žene) i s ulaskom u kohabitaciju (gotovo šesterostruko za muškarce i više nego peterostruko za žene), a posebice s ulaskom u brak (za muškarce koji sklope brak šanse za prvo roditeljstvo povećaju se čak osmerostruko, a za žene nešto više od 5,7 puta).

Zanimljiv je nalaz i to da smo modele gradili postupno te kad su demografska kohorta i regija jedine varijable u modelima, onda koeficijenti uz demografsku kohortu za žene, kao i za muškarce, imaju silazan smjer, odnosno pronalazimo manje šanse za prvo roditeljstvo u mladoj odrasloj dobi za mlađe generacije. No, kad se uvrste i drugi kovarijati u model, onda se za žene (i za muškarce, ali gradijent ostaje silaznog smjera), procijenjeni koeficijenti uz varijablu koja se odnosi na demografsku kohortu znatno mijenjaju. To sugerira da drugi kovarijati koje razmatramo objašnjavaju taj silazni kohortni gradijent, osobito za žene.

UTablici 4 istražujemo jesu li se učinci vezani uz druge životne tranzicije na šanse za prvo roditeljstvo promijenili u mlađim generacijama u usporedbi sa starijim generacijama. Procjene prikazane uTablici 4 dobivene su iz osam različitih modela analize povijesti događaja za prvo roditeljstvo (po četiri modela za oba spola) u koje smo, procjenjujući jedan po jedan model, uključili interakciju između demografske kohorte i pojedine životne tranzicije, počevši s ulaskom na tržište rada i nastavljajući redom s odlaskom od roditelja, ulaskom u kohabitaciju i sklapanjem braka (dakle, procijenili smo po jedan model za svaku interakciju i svaki spol). U svakom od osam modela pronašli smo signifikantnu interakciju, što nas dovodi do još jednoga važnog nalaza ovog rada jer sugerira da se učinci životnih tranzicija u mladoj odrasloj dobi na šanse za prvo roditeljstvo razlikuju među generacijama. Na primjer, za milenijalce ulazak na tržište rada ima signifikantno jači učinak na šanse za prvo roditeljstvo nego za muškarce iz tihe generacije. Osobito su vidljive promjene u učinku sklapanja braka na prvo roditeljstvo: ulazak u brak u mlađim generacijama u sve je slabijoj vezi s imanjem djeteta, dok za ulazak u kohabitaciju vrijedi suprotno, posebno za milenijalce. I dok je u mnogim, osobito bivšim socijalističkim zemljama u desetljećima poslije Drugoga svjetskog rata životni tijek mladih (napose žena) bio vrlo predvidljiv, s ranim brakom i blizu univerzalnim rađanjem prvog djeteta (Sobotka, 2011), u zemljama sjeverne i zapadne Europe roditeljstvo izvan braka kroz generacije relativno je brzo postalo dominantnim demografskim ponašanjem (Billari i Liefbroer, 2010). Na temelju naših modela može se, na primjer, pokazati da je, govoreći u probabilističkim terminima, u tihoj generaciji sklapanje braka povećavalo vjerojatnost za prvo roditeljstvo za 9,46 postotnih bodova kod muškaraca i za 9,52 postotnih bodova kod žena, no taj se efekt smanjio na 6,85 postotnih bodova kod milenijalaca odnosno na 8,06 postotnih bodova kod milenijalki.

U Tablici 5 primjenjujemo isti pristup kako bismo istražili kako se efekti vezani uz druge životne tranzicije na šanse za prvo roditeljstvo razlikuju među europskim regijama. I u ovom slučaju procijenili smo osam zasebnih modela analize povijesti događaja za prvo roditeljstvo (po četiri modela za oba spola), uključujući u jednom po jednom modelu interakciju između europske regije i pojedine životne tranzicije.

Kad je riječ o ulasku na tržište rada, u usporedbi sa "sjevernjacima", kod muškaraca iz istočne Europe jači je učinak prvog posla na prvo roditeljstvo, a kod žena je učinak prvog zaposlenja na imanje prvog djeteta u svim europskim regijama manji nego u sjevernoj Europi. Wood, Vergauwen i Neels (2015) upravo su za nordijske zemlje pronašli najjači pozitivan učinak ulaska na tržište rada na prvo rađanje, dok žene koje nisu aktivne na tržištu rada imaju manju šansu prvog rađanja. To nije iznenađujuće, zato što su to države s podupirućim obiteljskim politikama i izdašnim povlasticama koje posebno ciljaju zaposlene roditelje (Comolli i dr., 2020).

Istodobno, u odnosu na nordijske zemlje, odlazak iz roditeljskog doma osobito potiče prvo rađanje u južnoj Europi. Rezidencijalna neovisnost žena kroz desetljeća znatno je češće vezana uz obiteljske događaje poput braka ili rađanja, što su potvrdila istraživanja za Španjolsku (Baizán i dr., 2003;Vitali, 2010), odnosno općenito za zemlje južne Europe (Buchmann i Kriesi, 2011).

U usporedbi s referentnim europskim sjeverom, kohabitacija u drugim europskim regijama ima slabiju vezu s prvim roditeljstvom, a ulazak u brak jaču. Za Hrvatsku i ostale zemlje jugoistočne Europe, sklapanje braka znatno podiže šanse za prvo roditeljstvo kod muškaraca. Slični su rezultati za postsocijalističke zemlje srednje Europe i zemlje južne Europe. Budući da je riječ o više generacija, teško je donositi generalizirane zaključke. No, ovaj nalaz upućuje na moguću vezu između normativnih očekivanja za muškarce u tim regijama pri formiranju novog kućanstva.

4.3. Ograničenja provedenog istraživanja i preporuke za buduća istraživanja

Ograničenje ovoga rada zapravo je njegova opisna narav: u radu opisujemo promjene među generacijama i razlike među europskim regijama u tranziciji u odraslu dob i raspravljamo o mogućim objašnjenjima, no ne testiramo ih. Iako Europsko društveno istraživanje u okviru modula koji prikuplja podatke o vremenu, tj. "tajmingu", životnih događaja omogućuje brojna i zanimljiva istraživanja o tranziciji u odraslu dob (i općenito vremenu važnih životnih događaja) u europskim zemljama (Billari i dr., 2021), ti retrospektivni podatci relativno su sažeti u usporedbi s drugim dostupnim izvorima (vidjeti npr.Falkingham, Evandrou i Vlachantoni, 2020), što ograničava ispitivanje hipoteza o ulozi nekih potencijalno važnih čimbenika povezanih s tranzicijom u odraslu dob. Primjerice, koristeći se podatcima iz devete runde Europskoga društvenog istraživanja, nismo mogli pobliže istražiti završetak školovanja, životni događaj koji zauzima vrlo važno mjesto u tranziciji u odraslu dob, pa ni njegovu povezanost s ostalim životnim događajima kojima se u radu bavimo. S druge strane, velika je prednost Europskoga društvenog istraživanja broj zemalja koje pokriva, što dopušta provedbu zanimljivih komparativnih analiza, posebice u slučaju zemalja za koje su teme o životnom "tajmingu" još relativno nedovoljno istražene. Buduća istraživanja mogla bi detaljnije sagledati ulogu kontekstualnih čimbenika kako bi se bolje razumjele (a ne samo opisale) razlike u tranziciji u odraslu dob među europskim zemljama i regijama. Buduća istraživanja mogla bi ispitati i društvene norme o (ne)idealnom "tajmingu" važnih životnih događaja i pokušati ih povezati s vremenom kad do tih događaja u životima Europljana i Europljanki zapravo dolazi.