Preliminary communication
Sablazan u Pavlovim izvornim spisima
Marinko Vidović
orcid.org/0000-0003-0746-023X
; Catholic faculty of Theology, University of Split, Split, Croatia
Abstract
Polazeći od iskustvenog značenja pojma „sablazan“ i njegova starozavjetnog poimanja, autor u ovom radu istražuje Pavlove izvorne tekstove u kojima se pojavljuju glagol σκανδαλίζω i imenica σκάνδαλον te njihove istoznačnice λίϑος προσκόμματος i πέτρα σκανδάλου. Rad je podijeljen u dva dijela na temelju glagolske ili imeničkih uporaba. U prvom dijelu istražuju se tekstovi 1 Kor 8,13, 2 Kor 11,29 i Rim 14,21, a u drugom tekstovi 1 Kor 1,23, Gal 5,11 i Rim 9,33; 11,9; 14,13; 16,17. Glagolska se uporaba odnosi na sablazan kao slobodnu (ne)namjernu ljudsku aktivnost koja kod drugih rezultira dvojbama, zapletanjima, skretanjima s ispravnog puta i padovima u procesu spasenja. Od nje, ako se radi o perifernim stvarnostima za spasenje (obredi, hrana), treba odustati, a sablažnjivo djelovanje koje nastaje zbog ispravne uronjenosti u Božje spasenjske naume i nije sablažnjivo jer rezultira lažnom i hipokritskom sablazni. Za sablažnjivost Božjih spasenjskih nauma u njihovu povijesnom ostvarenju, čiji je vrhunac u križu Isusa Krista, Pavao rabi imenicu. Ta je sablazan neizbježna zbog krivih ljudskih mjerila za Boga i njegovo spasenjsko djelovanje. U zaključku autor sažima rezultate istraživanja ističući da Pavao vrlo diferencirano pristupa fenomenu sablazni i da vrlo vješto integrira sablazan u Božje povijesno, ali otajstveno postupanje, u sablažnjivost samoga Boga koji za čovjeka uvijek ostaje semper maior.
Keywords
Božji naum; briga za druge; križ Kristov; ljudska mjerila; pad; posrtaj; sablazan; savjest; spoznaja; vjera; vjerovjesničko djelovanje.
Hrčak ID:
280301
URI
Publication date:
13.7.2022.
Visits: 1.178 *