Sestrinski glasnik, Vol. 27 No. 3, 2022.
Professional paper
https://doi.org/10.11608/sgnj.27.3.8
Poučavanje sestrinskog umijeća pomoću književnosti, glazbe i slikarstva
Damjan Abou Aldan
orcid.org/0000-0003-0177-9813
; Srednja škola Koprivnica, Trg slobode 7, 48 000 Koprivnica
Marin Čargo
; Hrvatsko katoličko sveučilište, Ilica 242, 10 000 Zagreb
Abstract
Od sredine 20. stoljeća kroz izvorne sestrinske teorije pokušava se odrediti autentičnost sestrinstva kao discipline. Ono se uglavnom utvrđuje u odmaku od klasične biomedicinske paradigme koja je vezana za medicinu i liječničku profesiju. Već je Florence Nightingale taj odmak smatrala nužnim, a utvrdila ga je u holističkom pristupu čovjeku koji je odredila pomoću koncepta umijeća.
Mnoge su druge teoretičarke, počevši od Peplau 1952. godine, ono autentično u sestrinstvu odredile u spoznajama koje su između empirijskog i neempirijskog, odnosno ono što će Cooper nazvati posebnim znanjima u sestrinstvu. Budući da se radi o teorijskim modelima i konceptima koji se razvijaju uglavnom na američkom tlu tijekom proteklih desetljeća, njihov je utjecaj još na razini razvijanja jedinstvenih hipoteza i sporadičnih istraživanja.
Ipak, fenomeni koji obuhvaćaju te vrste spoznaja proizlaze iz neposrednog iskustva i doživljaja čovjeka u bolesti ili pri povratku zdravlja, stoga su u domeni subjektivnih spoznaja. S jedne su strane ta iskustva teška za konceptualiziranje, a time i istraživanje, a s druge su iznimno izazovna za poučavanje.
Prijedlog autora je da se, utemeljeno na dostupnoj literaturi i pozitivnim primjerima iz prakse, kao metoda poučavanja za osjećaj suosjećanja i razumijevanja iskustva uvedu sadržaji umjetnosti kako to predlaže Watson, odnosno da se izlaganjem učenika i studenata umjetničkim sadržajima potakne njihova senzibilizacija za emotivna reagiranja sa svim pozitivnim posljedicama istih.
Keywords
sestrinstvo; umijeće; umjetnost; poučavanje
Hrčak ID:
286965
URI
Publication date:
12.12.2022.
Visits: 1.645 *