Original scientific paper
https://doi.org/10.31952/amha.22.2.10
HIPOHONDRIJA KAO RASTRESENOST UMA UNUTAR KANTOVE TRANSCENDENTALNE FILOZOFIJE
Franjo Mijatović
orcid.org/0000-0002-1854-7472
; University of Rijeka, Faculty of Medicine, Rijeka, Croatia
Abstract
Osnovni cilj ovoga rada bit će razumijevanje hipohondrije kao filozofijskog problema, a ne medicinsko-psihološkog, s obzirom na to da postoji bitna razlika između modernog (medicinsko-psihološkog u pravom smislu riječi) razumijevanja hipohondrije i svih ranijih antropološko-filozofsko-fizioloških razumijevanja, pa tako i onoga Kantova. Kantova interpretacija hipohondrije, kao duševne bolesti, ističe zanimljivu dihotomiju između stvarnih tjelesnih osjeta i iskrivljene percepcije. Hipohondar doživljava stvarne fizičke osjete, ali ih interpretira na način koji nije utemeljen u realnosti. Kant tvrdi da su ti osjeti rezultat (ne)pažnje koju hipohondar pridaje određenim fizičkim signalima. S druge strane, ako bi svoju pažnju usmjerio na nešto drugo ili se zaokupio nečim što mu odvlači misli od boležljivih osjećaja, osjećaji bi mogli oslabjeti, a uz dovoljno sabranosti, čak i potpuno nestati. Jedan od ključnih problema s hipohondrijom jest taj što umni argumenti često ne mogu promijeniti uvjerenja osobe koja osjeća simptome u svome tijelu i svome duhu. Da bi ljudsko biće ponovno zadobilo kontrolu nad samim sobom, Kant se okreće načelima moralne i filozofijske dijetetike. Stoga će se u ovom radu posebno pratiti dva aspekta: Kantova raštrkana analiza hipohondrije i njezine transcendentalno-filozofske pretpostavke. Zaključci iz transcendentalne filozofije trebali bi pomoći u svladavanju hipohondrijske mušičavosti.
Keywords
Kant; hipohondrija; osjetilo; osjet; zamjedba; uobrazilja; um
Hrčak ID:
330018
URI
Publication date:
11.4.2025.
Visits: 329 *