Original scientific paper
Vodoopskrba Crikvenice u 19. i na početku 20. stoljeća
Sanja Škrgatić
; Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić Crikvenica
Abstract
U članku je prikazana vodoopskrba Crikvenice tijekom 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća. Donosi se okvirni pregled svih oblika vodoopskrbe u mjestu od onih najstarijih, kasnoantičke i srednjovjekovne cisterne, pa sve do magistralnog javnog vodovoda Žrnovnica sagrađenog 1932. koji je i danas u upotrebi. Tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, u početku turističkog razvitka Crikvenice vodoopskrba mjesta ovisila je o tradicionalnim oblicima i načinima opskrbe. Voda se uglavnom u brentama donosila iz manjih lokalnih izvora, iz cisterni, bunara i lokava, a jedan snažniji lokalni izvor (Pod veli kamik) kaptiran je 1890. godine na staroj cesti za Grižane. Tada je u blizini mjesta izgrađen prvi poznati javni izljev. U članku se donose dosad nepoznate lokacije velikog broja izvora koji su se u prošlosti nalazili u mjestu te lokacije većeg broja bunara, cisterni i lokava. Znatan dio tih tradicionalnih vodoopskrbnih objekata bio je još dugo u upotrebi nakon izgradnje prvog gradskog vodovoda 1895. godine. Izgradnju suvremenog vodovoda u Crikvenici poticao je ban Khuen Héderváry, a financirana je sredstvima Kraljevske vlade u Zagrebu. U pozadini njegove izgradnje stajala je politička namjera budimpeštanske vlade da se u Crikvenici izgradi balneološko turističko središte Ugarske rivijere, kao odgovor na izgradnju Austrijske rivijere u Opatiji. Izgradnji vodovoda prethodila su dugotrajna ispitivanja i mjerenja kapaciteta većeg broja izvora u zaleđu Crikvenice. Mjerenja su se provodila od 1892.do 1894. godine, ali su na koncu za napajanje vodovoda iskopani bunari u dolini potoka Dubračine na predjelu Podbadanj. Vodovodne cijevi postavljene su trasom nove ceste od Triblja do Crikvenice te današnjim ulicama Vinodolskom i Tomislavovom do novog Hotela Nadvojvode Josipa (Therapia, danas Kvarner palace). Crikvenica je tada dobila samo jedan javni izljev u mjestu pa je stanovništvo još dugo nakon toga koristilo tradicionalne oblike vodoopskrbe. Do početka Prvog svjetskog rata bilo je ukupno pet javnih izljeva u mjestu. Tek od 1906. bilo je dozvoljeno priključivanje obiteljskih kuća na javni vodovod, a prvi cjenik i Statut za porabu vode iz zemaljskog vodovoda u Crikvenici donesen je 1908. Opskrba tog prvog vodovoda ovisila je o sezonskim kišnim razdobljima. Za vrijeme suše javljale su se nestašice vode te je 1902. - 1903. godine vodovod znatnije proširen izgradnjom crpilišta u blizini mjesta Tribalj pa je poznat i kao Tribaljski vodovod. Kasnije je u više navrata povećavan broj crpilišta, ali su se unatoč tome u 20-im godinama prošloga stoljeća tijekom ljetnih mjeseci ponovno javljale nestašice vode. Tek je prelaskom na novo crpilište iz izvora Žrnovnice 1932. godine osugurana pouzdana opskrba Crikvenice tekućom vodom.
Keywords
Crikvenica; tradicijski vodozahvatni objekti; izvori; lokve; cisterne; bunari; prvi općinski vodovod; Hotel Nadvojvode Josipa; ban Khuen Hedervary; Kraljvska zemaljska vlada; inženjer Vjekoslav Horaček;
Hrčak ID:
330999
URI
Publication date:
12.12.2021.
Visits: 203 *