Review article
https://doi.org/10.37797/ig.42.3.2
Mycoplasma genitalium: cjelovit pregled s posebnim osvrtom na antimikrobnu rezistenciju i najnovije protokole liječenja
Tian Košar
; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sunčanica Ljubin-Sternak
orcid.org/0000-0002-6405-6922
; Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Zagreb, Hrvatska
*
* Corresponding author.
Abstract
Rod Mycoplasma čini velik broj vrsta koje kao komenzali ili patogeni žive na sluznicama ljudi i životinja. Ova se skupina bakterija razlikuje od ostalih prokariota po odsutnosti stanične stijenke, zbog čega su svi pripadnici intrinzično rezistentni na antibiotike koji blokiraju sintezu peptidoglikana.
Mycoplasma genitalium (M. genitalium) emergentni je patogen i danas poznati uzročnik spolno prenosivih infekcija. Zbog reduciranoga genoma i značajnih restrikcija u metabolizmu, ova se bakterija izrazito teško kultivira te izravno ovisi o domaćinu kako bi preživjela. Ona posjeduje nekoliko čimbenika virulencije koji joj omogućuju prilagodbu na parazitski način života, od kojih je najvažnija terminalna struktura s adhezinima.
Kao uzročnik spolno prenosivih infekcija, M. genitalium prenosi se izravnim kontaktom sluznica zaraženih osoba. Povećanu učestalost zaraze nalazimo u određenim rizičnim skupinama, dok je prevalencija u općoj populaciji niska. Najčešći sindromi koje ova mikoplazma uzrokuje jesu negonokokni uretritis, cervicitis te upalna zdjelična bolest, a perzistentna infekcija može dovesti do neplodnosti u oba spola. Sve do razvoja molekularnih metoda, dijagnostika ove bakterije bila je gotovo nemoguća.
Sindromsko liječenje navedenih infekcija jednokratnom dozom azitromicina potaknulo je selekciju sojeva rezistentnih na makrolide i njihovo ubrzano širenje, posebice među visoko rizičnim populacijama. Posljedično, dolazi do povećane upotrebe moksifloksacina u liječenju infekcija uzrokovanih ovom bakterijom. Međutim, ubrzo je prepoznat i gen za rezistenciju na fluorokinolone, a sve se češće bilježi i kombinirana rezistencija na oba antibiotika. Zbog toga se javlja potreba za revizijom postojećih terapijskih opcija, kao i redovit nadzor nad rezistentnim sojevima u populaciji. U konačnici, mikrobiološka pretraga na M. genitalium treba biti dio dijagnostičkog protokola kod sumnje na spolno prenosivu infekciju, uz uvođenje obveznoga kontrolnog testa za procjenu uspješnosti po završetku liječenja, kako bi se suzbilo daljnje širenje rezistencije.
Keywords
spolno prenosive bolesti; Mycoplasma genitalium; antimikrobna rezistencija; azitromicin; kinoloni
Hrčak ID:
332738
URI
Publication date:
27.6.2025.
Visits: 891 *