Izvorni znanstveni članak
Učinak izloženosti olovu na patohistološke promjene jetre i bubrega u odnosu na dob štakora
M. Piasek
; Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Hrvatska
K. Kostial
; Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Hrvatska
A. Bunarević
; Zavod za opću patologiju i patohistološku anatomiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Promatrane su patohistološke promjene jetre i bubrega u odraslih ženki štakora i u njihove mladunčadi iz dvaju rasploda nakon oralne izloženosti olovu (acetat) u koncentraciji od 7500 ppm u vodi za piće. Izloženost je trajala do ukupno 20 tjedana. Reverzibilnost ovih promjena procjenjivana je u skupini tzv. oporavljenih ženki kojima je prekinuto izlaganje olovu 5 tjedana prije drugog parenja s neizloženim mužjacima. U skupini izloženih odraslih ženki, kao i u skupinama njihove mladunčadi iz prvog (kraća izloženost) i drugog potomstva (duža izloženost), nađene su istovjetne patohistološke promjene u parenhimnim organima. Tako su u obih opažene masna i/ili hidropska degeneracija u jetri i bubrezima, te hemosideroza jetre. U preparatima jetre izložene mladunčadi opažena su također brojna i krupna ekstramedularna krvotvorna žarišta. U bubrezima izloženih ženki viđene su i izraženije nespecifične kronične upalne promjene. U skupinama oporavljenih ženki, nakon prekida oralne izloženosti olovu, patohistološki nalazi upućivali su na reverzibilnost morfoloških promjena. U njihove „oporavljene“ mladunčadi viđeni su gotovo uredni nalazi. Može se zaključiti da je mladunčad štakora osjetljivija od svojih majki na štetno djelovanje olova budući da su u njih opažene patohistološke promjene jetre i bubrega bile istovjetne onima u odraslih ženki, premda su bili izloženi tijekom mnogo kraćeg perioda i samo maloj frakciji ukupnog unosa olova u organizam majke.
Ključne riječi
Hrčak ID:
152317
URI
Datum izdavanja:
26.7.1989.
Posjeta: 1.131 *