Izvorni znanstveni članak

lzdržljivost i oporavljanje u toku sukcesivnih statičnih napora

Z. Bujas ; Institute of Industrial Hygiene Zagreb
B. Petz ; Institute of Industrial Hygiene Zagreb

Sažetak

Ispitivanje promjena, koje nastaju u statičnoj izdržljivosti kad se statični napor ponavlja više puta određenim tempom, dalo je ove rezultate:
1. U toku sukcesivnih napora, od kojih se svaki vrši do granice izdržljivosti, izdržljivost se smanjuje, i to tim naglije, što je odmor medu sukcesivnim naporima kraći. Pad izdržljivosti nije kontinuiran, nego se trajanje napora povremeno ustaIjuje na različitim razinama, koje su medu sobom odijeljene relativno kratkim i naglim prelazima. Nakon većeg ili manjeg broja napora izdržljivost se konačno ustaljuje na nekoj određenoj vrijednosti, koja se više ne mijenja, iako se raci nastavlja. Ta konstantna razina (definitivni plato) dostiže se to brže, što je odmor među sukcesivnim naporima duži.
2. Razina, na kojoj se izdržljivost definitivno ustaljuje. raste s dužinom odmora, ali sporije od njega. Zbog toga je prosječni radni učinak (umnožak opterećenja i izdržljivosti na platou, podijeljen s vremenom izdržljivosti i trajanjem odmora) manji uz duže odmore, nego uz kraće.
3. Prosječni radni učinak, postignut pri radu uz nisko opterećenje, veći je i na definitivnom platou od onog, koji se postiže uz visoko opterećenje. Ta razlika među radnim učincima uz različito opterećenje, manja je nego kod jednokratnih statičnih napora, ali je ipak značajna, što ukazuje, da prividno brže oporavljanje nakon jednokratnog statičnog napora izvršenog uz visoko opterećenje ne može potpuno kompenzirati faktore, koji uvjetuju, da radni učinak opada s opterećenjem.
4. Odnos između početne izdržljivosti (trajanje prvog napora) i izdržljivosti na definitivnom platou ukazuje, koliko je radne sposobnosti sačuvano u toku rada uz određene odmore. S porastom odmora medu sukcesivnim naporima raste i količina sačuvanih radnih sposobnosti. Taj porast slijedi krivulju negativne akceleracije. a jednak je i po količini i po brzini pri radu uz visoko i pri radu uz nisko opterećenje.
Prema mišljenju autora, dobiveni rezultati potvrđuju njihovu raniju zamisao, po kojoj bi umor, koji se naglo razvija pri radu uz visoko opterećenje bio u prvom redu uvjetovan promjenama u živčanom sustavu, dok bi umor pri radu uz nisko opterećenje bio pretežno izazvan lokalne-kemijskim promjenama u mišićima. Kad se statični napor ponavlja. prilike su utoliko drukčije. što i pri radu uz visoko opterećenje dolazi do postepenog gomilanja metabolita u mišićima. tako da periferna komponenta umora postaje i pri radu te vrste dominantna. Zbog takvog izjednačenja u osnovnom mehanizmu, nema više razlike u djelovanju odmora na količinu sačuvanih radnih sposobnosti pri radu uz visoko i pri radu uz nisko opterećenje.

Ključne riječi

Hrčak ID:

187073

URI

https://hrcak.srce.hr/187073

Datum izdavanja:

15.9.1953.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.132 *