Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.20471/LO.2018.46.01.01

Gustoća limfnih i malih krvnih žila u stromi tumora i peritumoralnog tkiva u invazivnom karcinomu dojke bez posebnih obilježja

Marina Kos ; Clinical Department of Pathology and Cytology ‘Ljudevit Jurak’,Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia; Institute of Pathology, School of Medicine,University of Zagreb, Croatia
Tanja Leniček ; Clinical Department of Pathology and Cytology ‘Ljudevit Jurak’,Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia


Puni tekst: engleski pdf 378 Kb

str. 5-13

preuzimanja: 525

citiraj


Sažetak

Uvod: Peritumoralne retrakcijske pukotine više se ne smatraju samo artefaktom, već dodatnim pokazateljem ponašanja invazivnih karcinoma mnogih organa. One predstavljaju morfološki odraz promjena u građi i sastavu tumorske strome, a možda i jedan od stadija limfangiogeneze tumora. Hipoteza istraživanja bila je da su u tkivu invazivnog duktalnog karcinoma dojke peritumoralne retrakcijske pukotine povezane s povećanom gustoćom limfnih žila što doprinosi lakšem rasapu
tumorskih stanica i lošijoj prognozi. Materijal i metode: Analizirano je 100 invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena, 41% bez, a 59% s metastazama u limfne čvorove aksile. Osim rutinski, analizirana je imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina, glatkomišićnog aktina (SMA) i CD2-40 (podoplanina). Rezultati: Peritumoralne pukotine su nađene u 92% karcinoma, a u okolnom zdravom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5% do 100%. Gustoća malih limfnih žila unutar tumora i peritumoralno nije pokazala statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću peritumoralnih pukotina s obzirom na graničnu vrijednost od 30%. U bolesnica s metastazama peritumoralna limfovaskularna invazija (LVI) je nađena 2 puta češće, a intratumoralna LVI skoro 5 puta češće nego u bolesnica bez metastaza, što je statistički značajno različito. Ni peritumoralna, niti intratumoralna
LVI nisu pokazale statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću
peritumoralnih pukotina s obzirom na graničnu vrijednost od 30%. Zaključak: U invazivnom duktalnom karcinomu dojke peritumoralne pukotine predstavljaju morfološki odraz promijenjenih osobina tumorske strome, ali nisu povezane s gustoćom malih krvnih žila kao odrazom limfangiogeneze, čija je patogeneza vjerojatno drugačija.

Ključne riječi

dojka; invazivni duktalni karcinom; limfangiogeneza; angiogeneza

Hrčak ID:

204683

URI

https://hrcak.srce.hr/204683

Datum izdavanja:

20.7.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.713 *