Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31820/f.32.1.3
Krhotine razbijenog stakla: poetika arhiviranja u prozi Daše Drndić
Vlad Beronja
orcid.org/0000-0002-7384-2909
; University of Texas at Austin
Sažetak
Ovaj tekst analizira April u Berlinu (2007) te ostale romane o Holokaustu hrvatske
spisateljice Daše Drndić kao književne odgovore na povijesni revizionizam Drugog
svjetskog rata i Holokausta u Hrvatskoj, proces koji se ustalio kao jedan od
dominantnih političkih i kulturnih struja za vrijeme Domovinskog rata (1991-1995),
no koji također ustraje u poslijeratnom razdoblju. Budući da je povijesno naslijeđe
fašističke NDH detraumatizirano, ono više ne predstavlja krizu povijesne svijesti, koja
bi zahtijevala suočavanje s nasilnom prošlošću kao i bolnu transformaciju nacionalnog
identiteta te političkog i kulturnog prostora u okvirima kojeg se taj identitet artikulira.
Naspram detraumatizacije, kao etnocentrične strategije koja normalizira fašističke
zločine nacije, romani Daše Drndić predstavljaju šokantno suočavanje s krhotinama
nasilne prošlosti. Putem inovativne grafičke obrade i interdiskurzivne tekstualnosti,
koja kombinira historiografsku naraciju s avangardnim književnim i umjetničkim
postupcima, romani Daše Drndić funkcioniraju kao književni arhivi i spomenici,
odnosno arhivi-spomenici, koji žele uznemiriti čitatelje i osvijestiti prekrivenu ili
normaliziranu traumatičnu prošlost.
Ključne riječi
trauma; arhiv; Holokaust; hrvatska književnost; povijesni revizionizam
Hrčak ID:
239399
URI
Datum izdavanja:
25.6.2020.
Posjeta: 1.806 *