Izvorni znanstveni članak
Pravednost i civilno društvo
Ante Pažanin
; profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatskaa
Sažetak
Već se kod Platona pravednost shvaća kao smisao i bitna svrha zbog koje uopće postoji država. Iako Platon razlikuje političku pravednost države i osobnu pravednost pojedinačne duše, tek će Aristotel u svojoj praktičnoj filozofiji osim općenite pravednosti razviti primjereno razumijevanje posebne ili partikularne pravednosti i njezinog značenja za društveni razvitak. O različitim vrstama pravednosti riječ je u prvom, a o civilnom društvu u drugom dijelu ovoga rada. Da bi se razumjele suvremene teorije političke pravednosti i uloga civilnoga društva u njezinu ozbiljenju, autor razmatra povijest europske političke misli i “građanskoga društva”, jer je “građansko” odnosno “civilno društvo”, kao što mu i ime “societas civilis” kaže, u izvornom smislu bilo političko društvo. Na tragu novovjekovnog razvitka tek je kod Hegela došlo do razlikovanja države kao političke zajednice i “građanskog društva” kao nepolitičkog društva, ali ne u smislu njihova razdvajanja nego integriranja putem javnosti i upravljanja građana. Time Hegel povezuje Lockeovo i Montesquieuovo oprečno određenje odnosa civilnoga društva i države. To je još važnije jer se Hegelova filozofija često krivo interpretira kao totalitarizam države, jer se ne vide opasnosti koje, osobito danas, dolaze kako iz civilnoga društva, svedenog na ekonomiju, tako i iz apsolutne države, a te je opasnosti Hegel svojom koncepcijom običajnosti vidio i izbjegao.
Ključne riječi
pravednost; civilno društvo; praktično znanje; Aristotel; država; nevladina udruga; transnacionalno svjetsko društvo
Hrčak ID:
23126
URI
Datum izdavanja:
26.1.2004.
Posjeta: 4.173 *