Izvorni znanstveni članak
NACIJA, MIGRACIJA I IDENTITETI KRAJEM 20. STOLJEĆA U IRSKOJ
Caroline Legrand
; Laboratoire d'anthropologie sociale, Paris, France
Sažetak
Od kraja osamdesetih godina 20. stoljeća mediji i političari su definirali Irsku kao "otvorenu naciju". Ta se predodžba odražava u nekoliko društvenih praksi. To su, primjerice, ideje bivše irske predsjednice Mary Robinson da se irskoj dijaspori izrazi dobrodošlica u zemlji te da se njeguje. Činjenica da se potomci irskih emigranata sami identificiraju kao "ljudi irskoga podrijetla" također je dio tih praksi. Davanjem irskoga državljanstva irskim populacijama koje žive u inozemstvu, dakle njihovo uključivanje u irsku naciju, potvrđuje ideologiju irske nacije kao otvorene nacije. Međutim, Akt o irskome državljanstvu potiče i neke društvene nejednakosti (neki državljani smiju, a neki ne smiju glasati) i političke rasprave (o pravima izbjeglica), čime se navodna irska otvorenost može dovesti u pitanje. Autorica je pokazala da je predočivanje Irske kao "iseljeničke" nacije bilo korisno irskim političarima jer je dokinulo dotadašnje nacionalističke ideologije. Nakon vladavine Éamona de Valere Irska je u cijelome svijetu izgradila saveze i osigurala novu ravnotežu snaga. Od tada su mediji i političari osjetili potrebu da ne samo migraciju i općenito mobilnost predoče kao irsku tradiciju nego i da javno proglase lojalnost Irske "ljudima irskoga podrijetla". S takvim tumačenjima utjecali su na trenutne događaje, primjerice na mirovni proces, kao i na poticanje irskog gospodarstva. Autorica tvrdi da je do procvata irskog gospodarstva djelomično došlo zbog novog oblika migracije - turista koji tragaju za svojim korijenima.
Ključne riječi
irski identitet; irski nacionalizam; migrantska nacija; turizam u potrazi za korijenima
Hrčak ID:
2922
URI
Datum izdavanja:
5.6.2005.
Posjeta: 3.169 *