Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.2478/aiht-2023-74-3702
Nova in vitro otkrića o citotoksičnosti halogeniranoga boroksina i deregulaciji gena povezanih sa staničnom smrću u stanicama GR-M melanoma
Nikolina Elez-Burnjaković
orcid.org/0000-0002-1317-8399
; University of East Sarajevo, Faculty of Medicine Foča, Department of Cell Biology and Human Genetics, Foča, Bosnia and Herzegovina
Lejla Pojskić
orcid.org/0000-0003-2260-318X
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Anja Haverić
orcid.org/0000-0002-2398-3535
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Naida Lojo-Kadrić
orcid.org/0000-0002-0534-1336
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Maida Hadžić Omanović
orcid.org/0000-0001-5336-421X
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Jasmin Ramić
orcid.org/0000-0001-6673-1584
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Ajla Smajlović
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Milka Maksimović
orcid.org/0000-0001-7008-4500
; University of Sarajevo, Faculty of Science, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Sanin Haverić
; University of Sarajevo, Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Sažetak
Antiproliferativni učinci halogeniranoga boroksina – K2(B3O3F4OH) (HB) – potvrđeni su u više staničnih linija raka, uključujući melanom, ali točan mehanizam djelovanja još uvijek nije poznat. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi njegove citotoksične učinke na rast stanica ljudskoga melanoma (GR-M) in vitro, kao i na ekspresiju gena BCL-2, BECN1, DRAM1 i SQSTM1, povezanih sa staničnom smrću. GR-M melanom i mononuklearne stanice periferne krvi (PBM) tretirane su različitim koncentracijama HB-a, a njihova inhibicija rasta i relativni profili ekspresije gena određeni su Alamar blue testom i real-time PCR-om. HB je značajno inhibirao rast GR-M melanoma i PBM stanica, no u GR-M melanomu učinci su registrirani pri nižim koncentracijama HB-a. Ekspresija BCL-2 gena u GR-M melanomu bila je značajno smanjena (P=0,001) pri koncentraciji od 0,4 mg/mL, što sugerira da je HB snažan inhibitor rasta tumora. Istodobno, pojačao je ekspresiju BCL-2 u normalnim PBM stanicama, vjerojatno aktiviranjem zaštitnih mehanizama protiv inducirane citotoksičnosti. Osim toga, sve osim najniže koncentracije HB-a značajno su povećale ekspresiju SQSTM1 (P=0,001) u GR-M melanomu. Povećana ekspresija BECN1 u najnižoj koncentraciji HB-a u GR-M stanicama i pri svim koncentracijama u PBM stanicama sugerira ranu aktivaciju autofagije. Naša otkrića jasno pokazuju indukciju stanične smrti povezane s HB-om i zajedno s prethodnim studijama citotoksičnosti otkrivaju njegov obećavajući antitumorski potencijal.
Ključne riječi
antiproliferativni učinak; BCL-2; BECN1, DRAM1; ljudski kavkaski melanom; mononuklearne stanice periferne krvi; SQSTM1
Hrčak ID:
296528
URI
Datum izdavanja:
28.3.2023.
Posjeta: 879 *