Izvorni znanstveni članak

Usporedba dviju metoda razaranja biološkoga materijala za mjerenje selenija

Marijana Matek
Maja Blanuša

Sažetak

Priprema uzoraka kritična je faza određivanja elemenata u tragovima. Klasične metode razaranja biološkog materijala jesu mokro (digestijski blok) ili suho (mufolna peć) spaljivanje. Primjena mikrovalova u istu svrhu naglo raste tek osamdesetih godina.
U ovom radu uspoređene su dvije metode mokrog razaranja biološkog materijala za kasniju analizu selenija (Se): razaranje u aluminijskom bloku i razaranje mikrovalovima. Postupak kod obje metode proveden je u zatvorenim posudama koncentriranom HNO3 suprapur čistoće. Obje metode validirane su određivanjem Se u standardnom referentnom materijalu istom metodom. Izmjereni rezultati uspoređeni su s referentnim vrijednostima. Točnost određena mjerenjem Se u referentnom materijalu spaljenom u bloku za digestiju iznosi 95,8%, odnosno 103,8% za spaljivanje u mikrovalnom uređaju. Relativna standardna devijacija (RSD), određena mjerenjem Se u 10 paralelno priređenih uzoraka, kretala se od 2,3 do 17,7% i od 3,8 do 6,0% ovisno o koncentraciji Se u ispitivanom materijalu.
Može se zaključiti da su obje metode primjenjive za potpuno razaranje biološkog materijala za naknadnu analizu Se. Dakako, razaranje mikrovalovima ima prednost jer je sam postupak jednostavniji i brži.

Ključne riječi

biološki materijal; meso; mokro razaranje; razaranje mikrovalovima; riba; selenij; suho razaranje

Hrčak ID:

3172

URI

https://hrcak.srce.hr/3172

Datum izdavanja:

13.5.1999.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.677 *