Suvremena lingvistika, Vol. 35 No. 67, 2009.
Izvorni znanstveni članak
Metateza i homonimija u biblijskom hebrejskom
Florin-Mihai Dat
; Universite de Bourgogne
Sažetak
Teorija izvornih osnovica ili matrica i etimona (vidi Bohas 1997. i 2000.) omogućuje razumijevanje
oblikâ i značenja riječi, prije svega u jeziku kao što je arapski, i to na dvjema stožernim razinama:
prva se odnosi na prepoznavanje leksikološke veze između riječi (to jest simultane nazočnosti
jednoga nepromjenjivog oblika i jedne konceptualne sličnosti); druga razina zadire u odnos izmeđ
u tih istih riječi i vanjskoga svijeta (to jest nazočnosti mimofoničke vrijednosti koja slijedom
izgovornih sastavnica riječi najavljuje i pokazuje izvjesne vidove zbiljnosti).
Taj model postaje nadalje posebice zanimljiv i u drugim jezičnim sustavima, kao što je primjerice
biblijski hebrejski (vidi Dat 2002.). Ovaj je potonji jezik kadar ustrojiti svoj leksik u određenom
broju binarnih kombinacija, tzv. izvornih osnovica ili matrica. Osim toga, taj model dovodi u pitanje
neka temeljna lingvistička načela, kao što su proizvoljnost jezičnoga znaka i njegova linearnost,
odnosno trojna literalnost semitskih korijena. On isto tako pruža zanimljiva objašnjenja jezičnih
fenomena, poput enantiosemije, polisemije riječi, itd.
Članak stavlja naglasak na homonimiju i metatezu, te pokušava podastrti koherentna objašnjenja
navedenih fenomena koje još uvijek smatramo tajanstvenima unutar semitskih jezika. Autor
predlaže novu smjernicu analiza i postavlja pitanja u svezi sa stanovitim doksama (fr. doxas). Time
bi dugoročno bilo moguće vući sve implikacije ove leksikološke teorije i prenijeti ih općenito na
teoriju jezika (primjerice, na diskusiju o prirodi jezičnoga znaka), te u širem obliku potvrditi njezin
utjecaj na aktualne diskusije, a posebice na problem koji se tiče podrijetla jezikâ.
Ključne riječi
metateza; homonimija; teorija matrica i etimona; biblijski hebrejski jezik
Hrčak ID:
38151
URI
Datum izdavanja:
19.6.2009.
Posjeta: 2.704 *