Izvorni znanstveni članak

RITUAL IZMEĐU ANTROPOLOGIJE I ZNANOSTI O RELIGIJI

Snježana Zorić

Sažetak

Potreba za jasnim metodološkim diferenciranjem koje bi navodno jamčilo znanstvenu autentičnost rezultirala je u obje struke djelomičnim uvidima u bit rituala - s jedne strane prenaglašenost važnosti terenskog rada, s druge strane pak, filološko-interpretativnog. Upravo u sjecištu obaju redukcionizama vidimo i mogućnost njihova susreta. Interpretativni univerzum i antropoloških i znanstvenoreligijskih radova time bi se dao proširiti međusobnom razmjenom i dopunom njihovih temeljnih metodoloških zahtjeva. U antropologiju bi ušao nezaobilazan korpus tekstovne tradicije dok bi u znanosti o religiji postala jasnijom potreba živog susreta s Drugim, onkraj njegove tekstualnosti.
Budući da su u bavljenju ritualom neophodna oba aspekta, ritual smatramo reprezentativnim toposom proučavanja obiju disciplina.
Temeljan stav skupljamo u nekoliko teza: 1. Ritual izvorno nije tekst. U njemu se jest ili nije. 2. Ako se u njemu jest, njegova je bit transformacijska; ako se u njemu nije, tada je on
repetitivno, mehaničko ponašanje. 3. Proces istraživanja i promišljanja rituala odvija se na dvije razine - "biti izvan" i "biti u" ritualnog čina samog. 4. Opis bitnoga nije moguć, on je gledba; opisuju se akcidentalije.
U našem promišljanju ritual je put, i to životni put, koji u svojoj ritualizaciji dovodi do estetizacije života. Ritualna transformacija jest transformacija kroz Dobro i Lijepo prema Istinitom. Taj put prema uputama traži identitet sadržaja i forme te dosljednošću provedbe omogućuje savršenstvo i makro- i mikrokozmosa. Iskustvo tog cjelovitog svijeta, iskustvo je pogođenosti Bezdanim, iskustvo prepuštanja Nepoznatom od kojega se dajemo voditi. Utoliko na početku ritualnog istraživanja nema unaprijed određene metode jer sve se one kreću u horizontu poznatoga i unaprijed već sve tumače iz postojećih teza, hipoteza, teorija, manjih pomoćnih teorija ili sličnih znanstvenih "mitova". Upoznavši izvanjski procede rituala još uvijek ne znači razumjeti ga, konstruirati gust opis rituala još uvijek ne znači objasniti ga, niti s moje, a niti s izvođačeve točke gledišta. Evidencija Ritualnog je osjećaj koji nastaje kada ga puštamo da govori za sebe, bespretpostavno, a ipak samorazumljivo. U tom samorazumljivom prepuštanju, nahodi se ritualno z-bivanje. Tek nakon toga moguće je razumijevanje, razlaganje, tumačenje, interpretiranje; tek kada smo iz tog z-bivajućeg ("biti-u" ponovno izašli van. Hermeneutizirati znači govoriti s pozicija onoga koji stoji izvana, ritual kao tekst čitanje je bez Drugoga, razgovor bez sugovornika. Razgovor bez sugovornika zvučanje je ne-Bitnoga.
Ritualni se susret svjetova iskušava ali ne zadržava. "Biti izvan" i "biti u" dva su pola egzistencijalnog događaja koji kružno jedan drugome pripadaju. Trenutačnost ritualnog susreta kao njegova najdublja dimenzija pokazivanja ujedno je i dimenzija njegova nestajanja. Susret je uhvaćen ali ne i zadržan. U pokušaju zadržavanja nahodi se smrt Ritualnog. Tek je smrt Ritualnog u stanju pobuditi interes antropologa i znanstvenika o religiji. Oni će mu nastojati podariti novi, ali prividni život.
Mi želimo, nasuprot, sam život Ritualnog. On se ozbiljuje ritualizacijom svakodnevlja koja iznosi na vidjelo evidenciju njegova sakraliteta i estetizacijom svakodnevlja koja osmišljuje njegov profanitet.

Ključne riječi

Hrčak ID:

43470

URI

https://hrcak.srce.hr/43470

Datum izdavanja:

18.4.1996.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.033 *