Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Uporaba polimera i njihovih kompozita s rutenijevim oksidom kao aktivnih elektrodnih materijala u elektrokemijskim superkondenzatorima

Suzana SOPČIĆ ; Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Marijana KRALJIĆ-ROKOVIĆ ; Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Zoran MANDIĆ ; Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Višnja HORVAT-RADOŠEVIĆ ; Institut Ruđer Bošković, Zagreb
Krešimir KVASTEK ; Institut Ruđer Bošković, Zagreb


Puni tekst: hrvatski pdf 279 Kb

str. 8-13

preuzimanja: 1.150

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 279 Kb

str. 8-13

preuzimanja: 401

citiraj


Sažetak

U radu su pripravljene i elektrokemijski ispitane elektrode od različitih
kompozitnih materijala potencijalno primjenjivih za izradbu elektrokemijskih superkondenzatora. Komponente kompozitnog materijala su rutenijev oksid i polianilin (PANI) kao elektroaktivne elektrodne tvari, te Nafi on® (etansulfonil fl uorid, 2-[1-[difl uoro-[(trifl uoroetenil)oxi]metil]-1,2,2,2-tetrafl uoroetoksi]-1,1,2,2,-tetrafl uoro- tetrafl uoroetilen) i poli(viniliden-fl uorid) kao veziva. Elektrode su priređene nakapavanjem suspenzije različitih količina rutenijeva oksida u otopinama odgovarajućeg veziva na elektrodu od staklastog ugljika. Polianilin se na tako pripravljenim elektrodama sintetizirao postupkom cikličke voltametrije uz različit broj ciklusa promjene potencijala. Elektrokemijska svojstva kompozitnih elektroda ispitivana su metodama cikličke voltametrije i elektrokemijske impedancijske spektroskopije. Rezultati su analizirani sa stajališta dobivenih specifičnih kapaciteta kompozita te mehanizma elektrokemijskog procesa nabijanja i izbijanja. Pokazano je da elektrokemijska svojstva kompozitnih elektroda ovise u velikoj mjeri o omjerima količina pojedinih komponenti, kao i o vrsti veziva. Najbolja svojstva dobivena su s poli(viniliden-fl uoridom) kao vezivom, kod kojega se postiže mnogo više iskorištenje mase RuO2, a kod najvećeg omjera rutenijev oksid/poli(viniliden-fl uorid) postižu se specifi čni kapaciteti kompozita iznad 500 F/g. Depozicijom polianilina na ovaj kompozit, specifi čni kapaciteti kompozita povećavaju se i do 700 F/g. Razlika u ponašanju između dvaju veziva objašnjena je njihovim različitim fi zikalno-kemijskim svojstvima i ulogom koju imaju u strukturi priređenih kompozita.

Ključne riječi

elektrokemijski superkondenzatori; Nafion®; polianilin; poli(viniliden-fluorid); rutenijev oksid

Hrčak ID:

55900

URI

https://hrcak.srce.hr/55900

Datum izdavanja:

14.7.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.819 *