Usporedna analiza igrifikacijskih elemenata u arhivima i drugim informacijskim ustanovama

Sažetak

Igrifikacija je postupak kojim igre i elemente igara unosimo u svakodnevne radne postupke kako bismo ih učinili zabavnijima i lakšima za izvođenje. Igrifikaciju je moguće provoditi pomoću obrazovnih videoigara ili uvrštavanjem elemenata igara u radne postupke. U ovom je radu objašnjen pojam igrifikacije te njezina primjena u arhivima i drugim informacijskim ustanovama. Opisani su primjeri igrifikacije radi usavršavanja arhivske prakse koji uključuju obrazovne igre te primjenu masovne podrške (engl. crowdsourcing), pomoću čega korisnici doprinose obradi arhivskoga gradiva. U sklopu istraživanja analizirano je 66 stranih arhiva i 18 hrvatskih arhiva radi utvrđivanja podataka o tom koliko se obrazovnih igara nalazi na mrežnim stranicama arhiva. Dobiveni podatci uspoređeni su s podatcima istovjetnoga istraživanja mrežnih stranica muzeja i knjižnica. Također su istraženi drugi oblici igrifikacije. Rezultati istraživanja pokazuju da mrežne stranice muzeja sadržavaju više obrazovnih tipova igra te primjenjuju više igrifikacijskih elemenata od mrežnih stranica arhiva. Međutim, mrežne stranice arhiva sadržavaju nešto više tipova igara od mrežnih stranica knjižnica, koje uglavnom nemaju vlastite igre, nego upućuju vanjskim poveznicama na tuđe igre. Također, za razliku od mrežnih stranica muzeja i knjižnica, na mrežnoj stranici Luksemburškoga nacionalnoga arhiva nalazi se sustav za označivanje gradiva koji spaja masovnu podršku s igrifikacijom. Takav spoj igrifikacije i masovne podrške ne nalazi se na stranicama nijednoga muzeja ili knjižnice.