Građevni redovi i regulatorno planiranje Zagreba od 1900. do 1918. godine
DOI:
https://doi.org/10.22586/csp.v52i1.9671Ključne riječi:
Zagreb; građevni redovi; regulatorno planiranje; XX. stoljeće; Milan Amruš; Vladoje Eisenbart; odbor Hrvatskoga društva inžinira i arhitektaSažetak
Nakon neuspjeloga pokušaja zagrebačkoga gradskog načelnika Adolfa Mošinskog i vijećnika Adolfa Hudovskog da se donese građevni red 1894., godine 1908. i 1909. traje rasprava o tri varijante (smjera) realizacije novoga prijedloga građevnoga reda grada Zagreba, koje su razrađene i analizirane u ovome članku.
Prva je varijanta Vladoja Eisenbarta, koji je nastavio i razradio ideju građevnoga reda kao jednoga od osnovnih instrumenata u reguliranju gradova. Eisenbartov tekst iz 1908. preradio je kolektiv autora brojnim primjedbama nakon dugotrajne rasprave u konačni prijedlog iz 1909. godine. Drugu varijantu zagovarali su inženjeri Antun Kostial st., Mirko pl. Ferrich, Kamilo Bedeković i odbor Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta, koji su Eisenbartov prijedlog iz 1908. promatrali na dvije razine. Oni su odbacili ideju i svrhu građevnoga reda kao isključivo regulatornoga dokumenta i pretvorili ga u razvojni gospodarski dokument. Odbor se neočekivano preobrazio u žestokoga zagovornika privatnoga vlasništva i poduzetništva. Treću varijantu zastupao je gradski načelnik dr. Milan Amruš, koji je forsirao osnivanje građevnoga odbora i bitno smanjivanje ovlasti i važnosti Gradskoga poglavarstva i zastupstva. Glavni problem u prijedlogu bilo je uvođenje građevnoga odbora kao posebne građevne oblasti koja bi s predloženim ovlastima suspendirala građevnu oblast prve molbe (Gradsko poglavarstvo) i kontrolno djelovanje Gradskoga zastupstva. Bez obzira na postojeće stranačke podjele i osobne animozitete zastupnika, prijedlog osnove građevnoga reda iz 1909. nije imao nikakve izglede prilikom glasanja u Gradskom zastupstvu.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Rubrika
Autorska prava
Copyright (c) 2020 autori i časopis
Ovaj rad licenciran je pod Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.
Nositelji autorskih prva su izdavač Hrvatski institut za povijest i autori. Časopis za suvremenu povijest je časopis u otvorenom pristupu. Sadržaj časopisa u cijelosti je besplatno dostupan. Korisnici smiju čitati, preuzimati, kopirati, distribuirati, tiskati, pretraživati ili stavljati poveznice na materijal te mijenjati, preoblikovati i prerađivati materijal ili ga koristiti na druge zakonite načine, sve dok odgovarajuće citiraju izvornik, sukladno Creative Commons licenci CC BY-NC. Radove objavljene u Časopisu za suvremenu povijest dozvoljeno je pohranjivati u institucijske i tematske repozitorije uz osiguravanje poveznica na web stranice časopisa i Hrčka. Časopis autorima ne naplaćuje objavu radova. Uredništvo ne odgovara za navode i gledišta iznesena u pojedinim prilozima.
