Pogrebni rituali i običaji u Rimskom Carstvu

Abstract

U Rimskom Carstvu postojalo je više funkcija koje su se obavljale prilikom smrti pokojnika. Sve počinje s pogrebnom pripremom, a to je ritual koji je za tadašnje stanovnike Rimskog Carstva imao posebnu važnost, upravo zbog toga što sprovodi u svim kulturama omogućuju ljudima da se oproste od svojih najbližih. Nakon što bi se tijelo pokojnika pripremilo, odnosno opralo u toploj vodi, pomazalo uljima i ukrasilo cvijećem, izložilo bi ga se u atrij kuće. Poslije kreće pompa odnosno pogrebna procesija uz pratnju glazbenika, narikača i glumaca koja vodi pokojnika do njegovog vječnog počivališta gdje će se obaviti obred kremacije ili inhumacije. Poslije pogreba bilo je obavezno obaviti ritual pročišćenja jer se smatralo da mrtvi zagađuju. Dolaskom Kršćanstva polako je došlo i do promjene u grobnoj arhitekturi te su se rane zajednice Kršćana i Židova počele ukapati u podzemnim katakombama. Prema Zakoniku dvanaest ploča zabranjen je ukop unutar grada, te se groblje smješta izvan gradskih zidina. Rimljanima su grobnice predstavljale vječni dom u kojem će živjeti nakon smrti. Najobičnije grobnice rimskog svijeta su bile bezoblične rupe u koje su ili bile postavljene posude s pepelom i spaljenim kostima ili odložen kostur. Sve je ovisilo o materijalnim mogućnostima i tradiciji obitelji; izgledi grobova i grobnih mjesta su mogli biti vrlo raznoliki, a neke patricijske obitelji su mogle imati i privatne grobnice. Sve dosad rečeno vezano za pogrebe starih Rimljana može se iščitati iz dva vrijedna sepulkralna reljefa: reljef grobnice obitelji Haterii te reljef grobnice iz Amiternuma na kojima imamo prikaze pogrebne pripreme i procesije.