When Latin gets sick: mocking medical language in macaronic poetry

Sažetak

Makaronski je stil osobit kulturni fenomen, čiji tragovi sežu u antiku, a standardnu je formu dobio u sjevernoj Italiji u 15. st. Osnovna je njegova karakteristika miješanje jezičnih varije-teta radi postizanja komičnoga efekta. U ovom su članku veze između makaronskoga pjesniš-tva i jezika medicine promotrene na tri razine. Prvo, polazeći od sveprisutne ideje o jeziku, osobito latinskome (renesansnome jeziku par excellence), kao živom organizmu, njegova – iz humanističkoga očišta – bolest, nastala nekontroliranom kontaminacijom narodnim jezici-ma, promatrana je kao poticaj za njegovo parodiranje u makaronskom pjesništvu, provedeno sustavnim povezivanjem stabilnog, "zdravog" klasičnog materijala s nekonzistentnim, "zara-znim" elementima narodnoga jezika. Drugo, analizirana je makaronska satira nadriliječništva, Bartolottijeva Macharonea medicinalis, jedna od najranijih makaronskih pjesama. Konačno, detaljno su izneseni načini jezičnoga izražavanja anatomskih i patoloških pojedinosti u maka-ronskom pjesništvu. S obzirom na neproporcionalno visoku prisutnost skatološkog i opsce-nog sadržaja u makaronskim tekstovima, kao i veliku količinu živih metafora vezanih za tijelo, brojne su parodijske referencije na medicinski jezik. Nadalje, anatomske reprezentacije i opisi patoloških i pseudopatoloških stanja, kao i medicinskih postupaka, pokazuju se zanimljivima i zato što se iz njih mogu iščitati kulturne matrice koje se u jeziku zrcale.