Patnja kao kvalifikacija za službu

Sažetak

Za Pavla su stvarnosti Krista i evanđelja bile moćni interpretativni alati. U svojim pismima Pavao koristi te stvarnosti kao leće kojima tumači svoje trpljenje. Ovaj članak istražuje elemente Pavlova razmišljanja u kojemu je patnja protumačena kao nešto što ide u prilog službi. Prvo, u Efežanima i Filemonu raspravljamo o terminu „sužanj Krista Isusa” i načine na koje Pavao to vidi kao počasni naziv koji ga kvalificira autoritetom. Drugo, u korespondenciji s Korinćanima razmatramo način na koji Pavao povezuje apostolstvo i patnju, nabrajajući svoje nedaće kao kvalifikacije. Treće, u Drugoj poslanici Korinćanima promatramo način na koji Pavao vidi patnju kao nešto što doprinosi empatiji u službi. Na kraju otkrivamo odjeke sličnih misli drugdje u Novomu zavjetu.