Uloga i (ne)potrebnost za tišinom u štovanju

Sažetak

U ovom radu autorica je istražila postoji li i treba li postojati prostor tišine u štovanju Boga u vjerničkom životu, u crkvenom bogoslužju i u dijelu službe u kojemu se slavi Boga pjesmama. Usporedbom dvaju posjećenih bogoslužja dviju zagrebačkih crkava, Evanđeoske pentekostne crkve Stijena spasenja i Kristove Crkve (Kušlanova) te analizom zastupljenosti i uloge tišine, s obzirom na nekorištenje glazbenih instrumenata u Kristovoj Crkvi, zaključeno je da se „prazan” prostor u bogoslužju između pojedinih manjih dijelova bogoslužja upotrebljava na razne načine. Stavljanjem u dijalog intervjue s pastorima spomenutih crkava, Ratkom Medanom i Mislavom Ilićem, i promišljanja teologa i stručnjaka na području kršćanskog bogoštovlja, iznesene su različite definicije tišine, odnosno mira, koji u današnje vrijeme kod mnogih više ne podrazumijeva apsolutnu tišinu. Također je isti problem stavljen u kontekst modernog vremena koje ne poznaje tišinu i kojemu je tišina nelagodna.