Luka Brajnović – od vjernosti sebi do vjerodostojnosti profesije

Abstract

U nekim je razdobljima, na nekim mjestima i u nekim medijima zbog neznanja ili osrednjosti, zbog nečasnih ili moralno upitnih metoda novinara ili skandaloznih, izmišljenih ili nepotpunih vijesti novinarska profesija gubila na ugledu i vjerodostojnosti. To tvrdi Luka Brajnović, čija razmišljanja u komparativnoj analizi s drugim autorima čine “misaonu os” ovoga članka. Temeljna zadaća, odnosno cilj ovoga članka prikaz je i analiza upravo Brajnovićevih razmišljanja o mogućem čuvanju ili vraćanju ugleda i vjerodostojnosti novinarskoj profesiji. Novinari i mediji vjerodostojnost ne mogu vratiti sve dok će postojati ekstravagantne ideje o novinarstvu kao o poslu koji se bavi “javnim šaputanjima, optuživanjima i nezadovoljstvom sa svime što je ustanovljeno, ili kao o neutralnoj profesiji koja je etički hibridna i ravnodušna prema dobru i zlu”, ističe Brajnović. Takvo je poimanje novinarske profesije protivno dobrom glasu i ugledu novinarskog posla koji je sam po sebi dostojan poštovanja cjelokupne društvene zajednice. I u novinarstvu, kao i u drugim profesijama, pojedinačna (ne)etičnost maloga broja novinara i medija baca sjenu na novinarstvo u cjelini, pa sam ugled profesije ovisi o dobrom glasu i ugledu osoba koje se njome bave. U novinarskoj profesiji, pokazuju rezultati ovoga članka koji prvi put u hrvatskoj javnosti analitički pristupa znanstvenim stavovima i razmišljanjima Luke Brajnovića, duboko je ukorijenjeno etičko i intelektualno zdravlje kojima se može vratiti vjerodostojnost profesiji.