Primjenjivost principa transparentnog komuniciranja u kriznim situacijama

Sažetak

Transparentnost kao općeprihvaćen princip društvene odgovornosti u teoriji odnosa s javnostima većina autora preporučuje i u kriznim situacijama. Preporuke organizacijama da otvoreno komuniciraju sa svim utjecajnim javnostima, posebice sa žrtvama krize, među najvažnijim su uputama za upravljanje krizama. Ipak, pojedini autori smatraju da je potpuno otkrivanje informacija o organizaciji i okolnostima krize ne samo nerealan nego i komunikacijski nedjelotvoran, financijski neisplativ, pa čak i neetičan pristup. Polazeći od zahtjeva za transparentnošću kao neupitno vrijednog načela profesionalnih odnosa s javnostima, a osvrćući se na recentna istraživanja iz područja kriznog komuniciranja, autorica preispituje ograničenja tog principa. Traga za faktorima koji determiniraju stupanj otvorenosti organizacije imajući u vidu kompleksnost odnosa s različitim, nerijetko interesno suprotstavljenim utjecajnim javnostima. Kritički propitujući koncept dvosmislene komunikacije kao mogući model komuniciranja u kriznim situacijama, autorica naglašava važnost konteksta pri odlučivanju o komunikacijskoj strategiji.