Univerzalni jezik, lokalno iskustvo - transnacionalni pregovori

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Rad se odnosi na tekstove hrvatskoga, srpskoga i bosanskoga jezika vezane uz sjećanje na Drugi svjetski rat i Shoah iz kruga druge generacije umjetnika. Istaknut će se lokalne strategije povratka u prošlost i njihove funkcije (prvenstveno u kontekstu rata 1991. – 1995. i tranzicije) temeljene na koncepciji višesmjernog sjećanja M. Rothberga i traumatskih zrcaljenja S. Crepsa. Univerzalizirani idiom Shoah, kao rod nelagodne paralele, daje impuls refleksiji narodnim traumama, teškim prošlostima, pokušava dijagnosticirati suvremene bolesti te stanja pamćenja/identiteta. Izdvojit će se sličnosti i razlike, pojašnjenje naglasaka u narodnim pregovorima sjećanja Shoaha / rata u području (postjugoslavenskom), potom postaviti pitanje opisuju li se ili ističu (ako da, kako) na prostoru širega, srednjoeuropskoga trenda postsjećajne književnosti.