Genetički dizajnirana pobjeda? - Genetika, sport i pravno određenje

Izvorni znanstveni rad

Sažetak

Određene genske varijante (aleli), daju komparativnu prednost kod obavljanja f izičkim aktivnostima. Neki od njih izravno su povezani sa gradom mišića odnosno omjerom bijelih i crvenih vlakana. Odavno je poznato da maratonci imaju drugačiju tjelesnu građu od sprintera te da se izdržljivost prvih temelji na nižoj tjelesnoj masi i visokom postotku crvenih mišićnih vlakana, a eksplozivna snaga potonjih na većim mišićima i postotku bijelih mišićnih vlakana. Genetička podloga sastava mišića nije jedini izvor prednosti nekog sportaša – primjerice geni koji kontroliraju stresni odgovor utječu na fizičku snagu, ali i na mentalnu sposobnost nošenja s pritiskom. Štoviše, u sportskim natjecanjima, varijacije gena koje dovode do bolesti, a u konačnici do ozljede ili čak smrti, mogu pružati određenu fizičku prednost. U slučaju Marfanovog sindroma, osobe s ovom varijacijom gena imaju dugačke udove i elastične zglobove, koji predstavljaju prednost osobito u sportovima s loptom, radi čega budu prepoznati od strane trenera. Na žalost, bavljenje sportom povećava im rizik od dilatacije i disekcije aorte kao posljedice rastezljivosti njene stijenke.

Ljudsko tijelo ima svoje fizičke granice koje se napornim treninzima mogu pomaknuti. Ovo rastezanje ‘fizičkih granica’ mora biti upareno s prikladnim vremenom regeneracije da bi učinak bio veći od moguće štete. Također, vrijeme za regeneraciju se često uskraćuje najuspješnijim natjecateljima koji ulaze iz jednog kruga natjecanja u drugi - kao što je slučaj na Svjetskom prvenstvu. U ne malom broju slučajeva, cijena uspjeha ubrzano je metaboličko starenje i pogoršanje zdravlja zbog ozljeda. S obzirom na činjenicu da se vrijednost vrhunskih sportaša mjeri novcem i ugledom, razumljiv je interes za nove metode njihovog pažljivog odabira, prilagođavanje treninga i prehrane. Naše trenutno razumijevanje molekularne genetike u takvoj je fazi da je njezina primjena moguća i primamljiva opcija u vrhunskim sportovima. Pojava CRISPER tehnologije ide korak dalje i omogućuje dizajn još neviđenih ljudskih sposobnosti. Iako je genetska primjena još u povojima, sportske organizacije moraju zauzeti stav o tome koji su testovi i koji zahvati bioetički opravdani u sportskom natjecanju, a koji su apsolutno neprihvatljivi. Veliko je pitanje i – kakva je pravna regulacija istog problema? Slijedi li pravo bioetički utvrđeno stanje? Općenito govoreći, važno je istražiti koji pravni akti su u prvom redu povezani s genetikom, a zatim s kombinacijom genetike i sporta. Također, cilj je ispitati da li relevantni pravni akti zabranjuju bilo kakvu promjenu ljudskog genoma, općenito a zatim u kontekstu sporta. Možemo li se reći da je zakon jedan od glavnih zaustavnih medija i “prepreka” cjelovitim genetskim istraživanjima koja teže transhumanizaciji?