Bioetička perspektiva slobodne borbe

Prethodno priopćenje

Sažetak

Kada promatramo sport u kontekstu (bio)etike, često smo usmjereni na pitanja poput fair playa, vrlina u sportu, rodnih pitanja ili rasizma. Međutim, rijetko postavljamo pitanje bioetičke opravdanosti sporta per se. Slobodna borba (eng. ultimate fight ili mixed martial arts; MMA) u posljednjih 15-ak godina doživljava procvat, svojom dinamikom i kombiniranjem elemenata različitih tradicionalnijih borilačkih vještina i sportova polako preuzimajući primat popularnosti od to tada najpopularnijeg borilačkog sporta – „plemenite vještine“ boksa. Pitanja koja se nameću u trokutu slobodne borbe, sporta i bioetike su raznovrsna. Može li se bioetički opravdati, u svrhu zabave i sporta, svjesno ozljeđivanje druge osobe? Koliko je opravdano da sami sebe svjesno izlažemo riziku od ozljede? Što je s ostalim neizravnim sudionicima ovoga sporta poput organizatora, promotora, navijača, osoba koje na neki način imaju koristi (bilo materijalne bilo nematerijalne) iako nisu izravno uključene u borbu? Na ova je pitanja, osobito na aspekt prava ozljeđivanja i samo-ozljeđivanja, jednostavno odgovoriti koliko i na pitanje imamo li moralno pravo oduzeti vlastiti život. Ipak u ovome ćemo se članku najviše pozabaviti pitanjem općeg opravdanja slobodne borbe kao legitimnog bioetičkog problema. Ponudit ćemo primjer jedne perspektive, te pokazati kako sama ideja iza sporta se može promatrati kao legitiman problem, istraživanjem definicija nasilja, štete, i, u konačnici, f ilozofskih pojmova dužnosti i dostojanstva, uz pomoć rada Immanuela Kanta.